Salih Sevdi: Ramazanski osjećaji su kao poezija, bude samo najljepše u ljudima

Mostarski pjesnik Saih Sevdi Trbonja s osjećajima zadovoljstva ovogodišnji ramazan provodi u miru svoga doma. Trbonja je prvi bošnjački pjesnik koji je još u prethodnom političkom sistemu pjevao o islamu i bošnjačkoj kulturi. U razgovoru za Anadolu Agency, Sevdi istančanim jezikom opisuje šta njemu znači ovaj mubarek mjesec.

Za njega je, kaže, ramazan vrijeme obilate počasti koje je dato vjerniku, jer je Allah na višestruk način vjernika počastio tim vremenom.

„To vrijeme nam je dato da bi vjernik pokazao još viši stepen ljubavi prema Allahu, da mu se još više približi, da još više osjeti ljubav prema njemu i da popravi greškice koje je činio“, kaže Sevdi.

Uz to, smatra da je vrijeme ramazana iznimna prilika da pojača osjećaj prema namazu.

„To vrijeme mi je dato da još jednom pokažem i potvrdim i sebe i svoju vjeru, a kud ćeš više blagodati od te prilike“, kaže Trbonja, pa nastavlja: "To je nagrada koju je Allah dao čovjeku da učvrsti i mentalno i fizičko zdravlje. To je ogromna nagrada kojom je i mene, ovako slabašnog, počastio. A ako je odbijem, onda sam zbilja prokletnik.“

Rekao je kako nema potrebe da te osjećaje ramazana pretvori u stihove. Ranije ga je ramazan oduševljavao i manifestaciono, brojnim slikama koje je vidio na ulici, u mahali, džamiji, a sad samo uživa u njemu i nema potrebe da dijeli taj osjećaj s drugima, čak, ni kroz pisanje.  

„Zbilja sam se umorio od javnog života, javnih nastupa. Nemam više ambicija da javno nastupam. Sjećam se kako smo se mi mladi pjesnici smijali i ismijavali starije pjesnike. Puno smo cirkuzili. Ne bih želio da mi se to sad vrati“, brani se Sevdi što osjećaje koje je stekao tokom ramazana ljubomorno čuva samo za sebe i svoje prijatelje.   

I ovaj ramazan mu je donio mnogo inspiracije, ali je ne želi koristiti kako bi pisao nove pjesme. Sve što u književnom smislu radi je dotjerivanje već napisanog. Dotjeruje ih i glača, poput osjećaja ramazanskih.

Salih Sevdi Trbonja objavio je 26 knjiga svih poetskih žanrova, ilahija, kasida, rubaija, bejtova, tariha. Zbirke poezije govore o baštini Mostara, o kulturi Bošnjaka. Posebna preokupacija mu je bila dječija poezija. Poeziju je počeo objavljivati 1986, a sve što je napisao tematski je posvećeno i inspirirano islamskim motivima.

Želja mu je još da objavi dvije zbirke poezije. Prva zbirka poezije je eksperimentalna komparacija divanske poezije sa modernim SMS izražavanjem, jer Sevdi može pjevati, kako mu to i pseudonim kaže, samo o ljubavi. 

Druga knjiga je vrlo interesantan književni izazov. Napisao je 123 sevdalinke o najznamenitijim ljudima Mostara, posebno o graditeljima džamija i o ljepotama Mostara, o ljepotama i lokalitetima kojih više nema.

„Jedna od njih pjeva o mostarskom suncu. Pitam ga, ovdje sija najjače, a ono odgovara da je to zato što obasjava mostarske ljepote. Da nije tih ljepota, ono bi jače grijalo negdje drugdje. Nijedna od njih nije tužna, sve su vesele. Svi su u Mostaru, a pogotovo u Bosni i Hercegovini, zaboravili da je Ćejvan Ćehaja najveći vakif Mostara, da je uz njegovu džamiju bilo šest česama, alem zlatni na munari. Pjevam i o Ali-paši Rizvnabegoviću. Svaka od njih, ako se pokaže interesiranje, mogu biti otpjevane i vrlo brzo mogu postati hitovi“, poručio je Sevdi.