Ranko Rihtman povodom koncerta Sarajevo ljubavi moja: Muzika je brend ovog grada

Karijera Ranka Rihtmana obilježila je čitavu epohu razvoja i slave popularne muzike ne samo Bosne i Hercegovine već čitavog prostora bivše Jugoslavije. 

Ovaj cijenjeni aranžer, dirigent, klavijaturista i muzički znalac, predvodio je velike plesne orkestre i aranžirao za njih, potpisao je brojne aranžmane za neke od najvećih hitova a bio je i jedan od članova benda Indexi. 

U posljednjih nekoliko godina, Ranko Rihtman je  aktivan kao aranžer i dirigent Sarajevo Big Benda, te kao povremeni predavač jazz aranžmana i jazz harmonije na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. 

Neke od najljepših sarajevskih pjesama, uobličene u aranžmanima za simfonijski orkestar, hor i soliste, imat ćemo priliku čuti nakoncertu "Sarajevo, ljubavi moja" koji je najavljen za subotu 9. april u Narodnom pozorištu.

Dirigent koncerta je Ranko Rihtman, koji za Radiosarajevo.ba kaže kako suština cijelog koncerta sadržana u njegovom naslovu.

"Ne samo da se radi o ljubavi prema Sarajevu, nego i poštovanju prema ovom gradu i svemu onome što je ovdje nastalo, zahvaljujući tom Sarajevu. Mislim da je potrebno da građani, a posebno mlađe generacije, osjete koliko je Sarajevo važno i koliko su i oni dio njega. Volio bih da se podigne osjećaj vlastite svijesti, vlastite vrijednosti, da se bude svjestan tog mjesta koje Sarajevu pripada", kaže Rihtman. 

Na koncertu ćemo čuti muziku koja je nastala u Sarajevu, a u širem jugoslovenskom kontekstu postala svojevrsni klasik. 

"Od nastupa na Euroviziji, do velikih hitova Indexa i Bijelog dugmeta za koje nisu trebali festivali da bi se promovisala, pa do festivala. Tu je i muzika Dine Merlina koji je na jedan poseban način obilježio produkciju u Sarajevu. Od dvadeset kompozicija ja sam aranžirao jedanaest, a veliki dio posla uradio je Adnan Mušanović. Na koncertu će nastupiti Sarajevska filharmonija pojačana ritam sekcijom, hor i solisti Opere NPS. Sve jako dobro zvuči", otkriva dirigent koncerta Ranko Rihtman.

Jednog od najpoznatijih aranžera s ovih prostora pitali smo koji je, zapravo, značaj dobrog aranžmana za jednu pjesmu, pogotovo kada se radi o hitovima čiji život traje već decenijama. 

"Jednu od najpreciznijih definicija aranžmana čuo sam od osobe koja je izvan muzičkog svijeta, a glasi: Aranžman je sve ono što čujemo u pjesmi, osim pjevača". Sav onaj omot oko melodije, koji pjesmu čini takvom. Često uključuje određene oblike reharmonizacije, obogaćenja, a to mora biti u potpunom skladu s izvođačkim ansamblom. Aranžer mora znati za kakav sastav piše. Da bi se aranžiralo za različite sastave, to ne podrazumijeva samo da znate prirodu svakog od instrumenata, opseg i njegovu funkciju, već i šta kako ta pjesma treba da zvuči. To je odijelo koje prilagođavate svrsi samog muzičkog djela.

U današnje vrijeme dio tog posla preuzeli su muzički producenti koji imaju presudnu ulogu u tome kako će određena pjesma zvučati i biti snimljena., Ali kad su u pitanju veliki orkestri, onda tu aranžer ima potpunu autonomiju da djeluje kako osjeća. Primjer je ovaj koncert. Na njemu ćemo, recimo, čuti aranžman za pjesmu Plima od Indexa. Svi znamo kako zvuči Plima u svom originalnom obliku. A sada smo je prilagodili ne samo za veći sastav, kakva je Sarajevska filharmonija, već i tome da nema vokala. Ta transformacija je duboka, ali i dalje je očuvano ono što je karakteriše i zbog čega je volimo", poojašnjava naš sugovornik.

U pojedinim slučajevima, kakav je na primjer Rihtmanov aranžman za pjesmu Sve će to mila moja prekriti snjegovi, ruzmarin i šaš od Bijelog dugmeta, ili Modra rijeka od Indexa, posao aranžera ima snažan autorski pečat. Kako je došlo do ovih čuvenih aranžmana?

"To je jedna od situacija u kojoj sam potpuno samostalno djelovao. Od Bregovića sam dobio kasetu sa demo snimkom uz gitaru. Uzeo sam onaj dio koji bi na snimanju trebala da realizira ritam sekcija, a sve ostalo sam ja dodao i to je ostalo. Tako sam radio i za Modru rijeku, mada se radi o potpuno različitim stilovima. U Modroj rijeci su muzika, zvuk i atmosfera drugačiji. Ali i to sam sasvim sam radio, i ostalo je tako", prisjeća se Rihtman. 

Kada govorimo o jazz aranžmanima, mladi muzičari imaju priliku od Ranka Rihtmana učiti o ovome, kroz majstorske radionice u sklopu Sarajevskih večeri  muzike. Koliko je ovo umijeće bitno za nove generacije muzičara, naše je sljedeće pitanje: 

"Često osjetim potrebu da taj dio harmonije koja karakterizira jazz uklopim u neki drugi kontekst i tada ne zvuči jazzy, ali zvuči kao obogaćena harmonija. Našao sam mnogo smisla u jazz teoriji, jer se može primijeniti u mnogo situacija. Potrebno je da i izvođački ansambl bude prilagođen tome, jer ako je u slučaju veliki orkestar, big band onda možemo dopustiti da zvuči više jazzy nego kad je u pitanju Filharmonija.  A drugo - ne smijemo zaboraviti da je blues jedan od osnovnih stubova jazza.  A blues se nalazi na izvoru pop muzike. Prve pjesme koje je Elvis Presley pjevao bile su blues. Upoznati teoriju jazza znači upoznati ono što je prisutno na širokom planu, u različitim situacijama. Na primjer, kada Sting nastupa s velikim simfonijskim orkestrom; ti aranžmani su fantastični, ali Sting i dalje zvuči kao Sting. Zato se na značajnim muzičkim akademijama širom svijeta izučava teorija jazza. Bilo bi dobro da se to ubaci u kurikulume i postane obavezno gradivo za studente koji namjeravaju da se bave muzikom, jer se tu radi o učenju jednog vrlo prisutnog muzičkog jezika". kaže Rihtman.

Zanimljiv podatak iz biografije ovog umjetnika glasi da je završio i studij etnomuzikologije. Da li i u kolikoj mjeri izučavanje elementarnog muzičkog izraza kakvi su folklor i muzička tradicija, može imati značaja za razvoj jedne široke i kompleksne muzičke ličnosti kakav je naš sugovornik?

"Mislim da to može otvoriti još jednu dimenziju u poimanju muzike. Shvatiti principe narodnog stvaralaštva na određenoj teritoriji, to je suština. Ono što Bosna ima je vrlo specifično, kako po pitanju gradnje teksta, tako i melodije, bez obzira da li se radi o seoskoj, malovaroškoj ili gradskoj sredini. Naša se seoska tradicija razlikuje i u odnosu da na to da li je izvode stočari ili zemljoradnici, razlikuje se i instrumentarij. Kada sam živio u Izraelu imao sam priliku baviti se našom tradicijom kada sam obradio nekoliko naših tradicionalnih pjesama kroz aranžmane za big band. Dobro je prošao taj koncert."

Mnoge pjesme nastale u sklopu sarajevske pop-rock scene tokom sedamdesetih i osamdesetih godina popularne su i danas, a pjevuše ih nove genracije - djece ili unuka onih koji su bili njihova primarna publika. Kako naš sagovornik objašnjava ovaj fenomen - kako to da su pop pjesme nastale prije četrdesetak godina aktuelne i dalje, te kako iz ove perspektive gleda na fenomen 'sarajevske  pop-rock škole'?  

"Moram priznati da mi izraz 'sarajevska pop-rock škola' pomalo pretenciozno zvuči. Pojam škola podrazumijeva da su stvari strukturirane i posložene, a u ovom smislu to nije bilo baš tako organizirano. Više bih rekao da je u Sarajevu tada vladala neka 'pop-rock epidamija' koja je bila vrlo kreativna. Nije bilo zavisti, nije bilo podmetanja, vladala je jedna kreativna saradnja. Nismo se ni previše družili među sobom, pa čak ni mi u Indexima se nismo puno družili mimo svirki. Ali smo se svi jako dobro razumjeli na kreativnom planu.

To mene uvijek podsjeća na odnos između Beatlesa i Beach Boysa, kada su jedni za drugima pravili genijalne stvari. Beatlesi naprave Rubber Soul, Good Vibrations, pa onda ovi naprave Sg. Paper, slušali su jedni druge i nadograđivali se. Taj  osjećaj da osluškuješ šta se dešava bio je prisutan i u Sarajevu i bilo je vrlo stimulativno. Djeluješ u jednoj sredini koja ključa i tjera te naprijed u svakm pogledu - izvođačkom i kreativnom, mislim da smo to u Sarajevu imali. Neću reći da toga danas nema, ali se možda ispoljava na drugi način.

Takođe, mnogi od nas to nisu radili za novac, a primjer za to je grupa Indexi u kojoj smo svi mi radili druge poslove. U Indexima smo svirali jer to volimo. Zatim, informacije su se prenosile na drugi način, sporije. Morali smo znati note da bismo zapisali neku melodiju ili naučiti je po sluhu, nije bila mogućnost brzog snimanja. Cijeli taj krvotok je bio mnogo mirniji. U današnje vrijeme sve puno brže dođe i prođe. Mi smo imali teži pristup dobrim instrumentima i saznanjima šta se dešava vani. Danas imamo ogromnu količinu informacija, a rekao bih da to može biti na neki način opasno, jer, na kraju krajeva ostaješ sam i pitanje je šta ćeš uraditi sa svim tim informacijama. Možeš imati beskrajnu biblioteku tonova, a na kraju uvijek ostaje pitanje imaš li šta da kažeš i kako ćeš nešto da kažeš", pojašnjava naš sugovornik.

Loading...

Novi projekt na kojem radi Ranko Rihtman su aranžmani pjesama grupe Indexi za big band. Materijal će Sarajevo Big Band snimiti kao album, a koncert bi trebao da se održi pred kraj godine. 

"Ja se sjećam šta je big band, odnosno nekadašnji Plesni orkestar RTV-a značio za Sarajevo. Ako se prisjetimo kakva silna produkcija je omogućena zahvaljujući nekadašnjem orkestru - Vaš šlager sezone, Mladi pjevaju proljeću, Mali šlager - to su samo tri ogromna toka koji su označavali nekadašnji muzički život i pravili jedno vrelo. Mi smo se tada mogli staviti u ravan sa Ljubljanom, Zagrebom i Beogradom. Nažalost, rat je i to prekinuo. Ovaj današnji Sarajevo Big Band nastao je na temeljima nekadašnjeg, ali i na čistom entuzijazmu muzičara jer, nažalost, uživa vrlo malu potporu institucija. Zato sa posebnim entuzijazmom i ljubavlju pristupam radu sa ovim novim big bandom, jer želim da to bude nukleus nečega što bi  nas mogao ponovo vratiti na istu putanju", zaključuje Ranko Rihtman, čuveni muzički stvaralac i sudionik zlatnog vremena sarajevske pop-rock scene.