Posljednji intervju Dražena Ričla: A mi smo napisali pjesmu...

Pun entuzijazma i planova za budućnost, Dražen Ričl, zajedno s kolegom iz benda Zlatkom Arslanagićem, 16. septembra 1986. godine dao je intervju novinarima nekadašnjeg magazina Rock.

Bio je to posljednji intervju koji je Para dao novinarima, dva dana prije tragične saobraćajne nesreće u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede, a zatim nas 1. oktobra 1986. godine i zauvijek napustio.

„U planu nam je da sviramo nešto malo koncerata. Novi materijal je gotov, ali još nema nekakvog radnog naziva. Na albumu će biti dvanaest pjesama, a autori smo opet Zlaja i ja. Zlaja nešto više, ja nešto manje“, kaže novinaru Rocka Ričl, te nastavlja priču o potencijalnim hitovima koji bi se mogli naći na novom albumu.

„Pa, mi ni prvu ploču nismo radili da imamo par hitova, a ostalo sfušerimo, tako da ni sada nismo tako radili. Svaka nam je pjesma podjednako važna i draga. Moramo svi da se dogovorimo kada da izdamo novi album. Možda krajem ove ili početkom sljedeće godine.“

Ričl u intervjuu izražava zadovoljstvo saradnjom s Jugotonom i dodaje da će i novi album izdati upravo za ovu diskografsku kuću.

U nastavku intervjua Ričl odgovara na pitanja o novom materijalu i priča o lakoći s kojom su pjesme nastajale.

„Materijal je, ustvari, bio gotov za pet dana. Pjesme kao da su nastale same od sebe. Isplivale su iz nas. Najviše prvih dana augusta. Počeli smo u Makarskoj, a završili u Sarajevu. Početkom septembra smo napravili demo snimke. Još ne znamo uslove za snimanje i koliko ćemo termina imati. Nismo nijednog trenutka smišljali kada da napravimo tu drugu ploču, a, evo, sada se desilo tih par pjesama koje su nama drage, a nikada ih nismo stvarali poslovno, domišljato, da planiramo i skiciramo, kao neke ratne operacije. Uvijek smo radili po nekakvom svom osjećaju.“

Ričl u intervjuu govori kako će nove pjesme najvjerovatnije snimati već na prvim septembarskim koncertima koji su se, nažalost, nisu održali. Tokom intervjua otkriva nešto više i o autobiografskom tonu koji pjesme Crvene jabuke imaju.

„Mi smo uvijek išli na tu autobiografsku crtu u našim pjesmama. Rekao bih da će i naša cijela druga ploča biti autobiografska. Toliko usko je vezana za mene i Zlaju. Baš ovih dana dok smo radili neke demo snimke, toliko smo se stopili sa tim da to prosto nije zdravo. Nenormalno je koliko se nama ploča dopada. Jer su pjesme nastale na osnovu situacija koje su nam se dešavale posljednja dva-tri mjeseca. To nam se dešavalo. Neke faze zaljubljenosti. Nekako se desilo u isto vrijeme da se Zlaja i ja zaljubimo. I to nas je za mjesec dana totalno okupiralo do to mjere da smo rad maltene zanemarili. Mozak nam nije bio pomračen, ali je bio blokiran ljubavlju. Osjećanjima.“

„To se jednostavno moralo desiti.  Provala emocija. Kada čovjek ima to u sebi onda mora jednostavno da se izgalami, pobije, napije, ili da napiše pjesmu. A mi smo napisali pjesmu.“