'Otkriće prošlosti': Amina Hamzić o radu Jesenka Gavrića

U drugom krugu konkursa Prva samostalna izabrani su mladi likovni umjetnik Jesenko Gavrić i mlada historičarka umjetnosti Amina Hamzić.

Podsjetimo, Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono, već drugi put organizuje konkurs čiji je cilj afirmirati mlade vizuelne umjetnike, ali i mlade kustose/historičare umjetnosti.

Izložba Jesenka Gavrića uz popratni tekst historičarke umjetnosti Amine Hamzić otvorena je u petak, 15. juna 2012. u caffe-galeriji Zvono.

Amina Hamzić: Otkriće prošlosti

Nakon spoznaje da konj trči sa sve četri kopita u zraku, pojava fotografije, u XIX stoljeću, preispitala je pojavnost i pomjerila viziju svijeta sa ljudskog oka na objektiv, ali i ne samo to- na koncu je u sebe posumnjala i umjetnost.

Boreći se protiv crno- bijelog neprijatelja, koji svojim oštrim mačem pobjeđuje slikarsko platno u samo nekoliko sekundi u kojim je dovoljno da se pritisne okidač i kaže ''ptičica'', slikarstvo je svoju Viktoriju pronašlo u okretanju prema vlastitom mediju. Prognavši podražavanje pojavnosti, slikarstvo se okreće impresiji i individualnoj empatiji prema svijetu, potaknutoj prirodnom svjetlošću koja se u vidu disperzivnih čestica, čudesno uobličava na dvodimenzionalnom platnu.

U decenijama koje su dolazile, slikarstvo se borilo na nekoliko frontova. Sa umjetničkim medijima kao što je performans i body art koje je pratila inovativnost i aktualnost, slikarstvo je često postizalo mirovni sporazum, pritom se pridružujući eklektičkoj tendenciji savremene umjetnosti. 

Akademsko slikarstvo, danas, ostaje zaboravljeno. Samo poneki usamljeni umjetnik spreman je uhvatiti se u koštac sa umjetničkim trendovima. Jedan od takvih osobenjaka svakako je Jesenko Gavrić, umjetnik čija izložba ''Portreti'', urađena u tehnici ulje na platnu, govori puno više od svoje ''realističnosti''. Jesenko zahtjeva požrtvovanog i maštovitog posmatrača, koji će u zamišljenom pogledu ''mlade književnice'' ili u naboranom licu bezimene starice prepoznati složenu i gustu mrežu isprepletenih emocija, iskustava i saznanja koje, baš poput Narcisovog odraza u vodi, zavode posmatrača i uvlače ga u pojedinačne životne priče. Portreti teže nadići okamenjeni trenutak na slici. Osmijeh starice koja je upravo ispričala ili čula anegdotu, mladi muškarac koji se slučajno okrenuo i pogledao u umjetnika, naslikani oštrim potezom kičice, pojačavaju utisak gotovo baroknog nemira i uzburkalog kinetizma emocije. Pojedini portreti kao što je onaj ''mlade književnice'', predstavljaju povratak perceptualnoj stvarnosti; gotovo superrealistično, umjetnika zanima šta njegova ruka može učiniti u odnosu na fotografiju. Nakon što sam pogledala Jesenkove radove, osjetila sam potrebu da opravdam njegovu intuitivnu požudu za portretom. Njegovi radovi nisu prazni znakovi koji nemaju nikakvu drugu intenciju osim podražavalačke. Riječ je o portretima koji samooznačavaju i koji se dvojako odnose prema savremenoj umjetnosti. Na prvi pogled, Jesenkovo slikarstvo, obraćajući se tradicionalnom, predstavlja individualnu pobunu protiv umjetnosti današnjice. Njegovi radovi se vraćaju starijim uzorima i prošlosti koja nije poznavala neprijateljicu fotografiju. S druge strane, Jesenko kao da želi preispitati savremenu umjetnost. Da li nam on to sugeriše da se umjetnost polagano iscrpljuje u svojoj nekreativnosti? Da li Jesenko prejudicira zasićenje u šoku koji se postepeno aktualizira? Da li će sljedeći korak biti osvrtanje na tradiciju? 

Preispitivanje i samokritika umjetnosti, koju je Jesenko tek načeo svojim ciklusom portreta, naslućuju nepregledan horizont upitnika i uskličnika. Ovaj mladi umjetnik ili želi presjeći umjetničke tokove kao crvenu vrpcu na otvorenju neke fabrike ili upravo uspostavlja novu umjetničku tendenciju- negiranje trenda koje postaje trend. Ipak, čini se da nema vjerodostojnijeg i suptilnijeg slikarstva od portreta, na kojem oči otkrivaju istinu duše i pojavnost društva u kojem se ta ista duša bezuspješno koprca.  A u onom što se izgubi i stvori na putu od umjetnikova oka, preko kista, do slikarskog platna, počiva čudesna moć Jesenkovog portretisanja.