Osamdesetdevet godina bez Alekse Šantića

Prije tačno osamdeset i devet godina u Mostaru je preminuo jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika, Aleksa Šantić.

Rođen je 27. maja 1868. godinue u Mostaru gdje je proveo veći dio svog života. Školovao se u Trstu i Ljubljani, a nakon završene trgovačke škole vraća se u rodni grad.

Bio je jedan je od osnivača kulturnog lista Zora, te predsjednik Srpskog pjevačkog društva Gusle u Mostaru.

Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, te njemački književnik Heinrich Hein.

Godine 1903. izabran je za potpredsjednika Gradskog vijeća mostarske opštine.

Burne društvene promjene u Bosni i Hercegovini, početkom dvadesetog stoljeća značajno su uticale na njegov rad što je pojačalo njegovu rodoljubivu notu. U nekim od svojih najpotresnijih pjesama, Ostajte ovdje i Hljeb, Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet.

Takva je i njegova najpoznatija pjesma Emina, koja je bila inspiracija i mnogim muzičarima današnjice.

Johnny Štulić - Emina

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća snimljena je romantizirana biografija o životu Šantića, pod nazivom Moj brat Aleksa. Glavnog lika je glumio Branislav Lečić, a muziku za film komponovao je Ranko Rihtman.

Insert iz filma 'Moj brat Aleksa'

Šantić je napisao još i pjesme: Ne vjeruj, Ostajte ovdje, Pretprazničko veče, Što te nema?, Veče na školju, O klasje moje i druge... U našoj galeriji pročitajte neka od njegovih dijela objavljena u Bosanskoj vili.

Napisao je i nekoliko drama u stihu, od kojih je najpoznatija Hasanaginica, kao i nekoliko pripovjetki, te pjesme za djecu.

U toku Prvog svetskog rata zatvoren je kao talac i optuživan zbog svojih pjesama. Preminuo je 2. februara 1924. godine u Mostaru.

Šantićev lik nalazi se na apoenu od 10 konvertibilnih maraka. Bivša Njegoševa ulica u Sarajevu danas nosi ime Alekse Šantića, baš kao i jedna osnovna škola u sarajevskom naselju Nedžarići.