Nobilo: Radić nije smio biti prebačen u Zagreb; izbor Komšića dobar

Slučaj "Radić" nije smio pojaviti kao predmet pred hrvatskim sudom, kaže u intervjuu za Radiosarajevo.ba hrvatski advokat Anto Nobilo, komentirajući slučaj koji je izazvao dosta žući na relaciji između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Nobilo za naš portal objašnjava kako je došlo do „slučaja Radić“, ko je iz BiH zakazao, o mogućoj tužbi bh. logoraša protiv Hrvatske i odnosima dvije zemlje uopće, ali i izboru Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH.

Razgovarao: Faruk Vele

Radiosarajevo.ba: Mnogo pažnje izazvao je slučaj ratnog zločinca Marka Make Radića koji je u BiH pravosnažno suđen, ali bi uskoro mogao biti pušten poslije bitnog smanjenja kazne u RH. Vaš komentar?

Nobilo: Što se tiče slučaja Radić, mislim da je najveća greška ovaj put napravljena u BiH. Naime, Radić je državljanin BiH, ali i Hrvatske. Može se uputiti stranog državljanina u njegovu domicilnu državu kako bi se po principu pravičnosti, odnosno rehabilitacije u domicilnoj državi bolje, brže i kvalitetnije
rehabilitirao nakon odsluženja kazne, uključio u život. To piše u preambuli Ugovora između RH i BiH. To znači da sve te članke treba tumačiti u svjetlu ove preambule.

Problem je u tome što je domicilna država gospodina Radića BiH, koliko ja znam. On je tamo rođen, školovan, njegova obitelj je tamo, životni poznanici, to je domicilna država. To što je on hrvatski državljanin, ne znači da je Hrvatska domicilna država i da će se on u Hrvatskoj rehabilitirati, socijalizirati...

Po meni to je bilo kršenje sporazuma između BiH i Hrvatske. Međutim, po meni je tu još jedna dublja stvar. Ona ima ustavnopravni i politički značaj. Na taj način se Hrvati BiH tretiraju kao osobe kojima je domicilna država Hrvatska. Onda moramo postaviti pitanje - što su oni u BiH? Ta odluka države BiH negira konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH. Jer, za gospodina Radića Hrvatska zasigurno nije matična država, ali ja držim da nije ni za Hrvate iz BiH. Držim da je to država BiH".

Radiosarajevo.ba: Paradoksalno da je poruku o kojoj govorite poslao Josip Gubeša, ministar pravde BiH, inače član HDZ-a BiH... No, kako komentirate smanjenje kazne Radiću?

Nobilo: Prema ovom Ugovoru BiH i Hrvatske, država koja preuzima kaznenu sankciju ima pravo prilagoditi svom pravnom sustavu tu kaznu. Radić je, koliko znam, osuđen na 21 godinu zatvora. Djelo je izvršeno devedesetih. U Hrvatskoj nije postojala kazna od 21 godinu u to vrijeme.

Radiosarajevo.ba: Ali jeste kazna od 20 godina...

Nobilo: Nisam pročitao iz sudskog spisa, ali sam čuo da hrvatski sud nije prihvatio definiciju udruženog zločinačkog poduhvata. To je problem. U našem zakonodavstvu, a pogotovo 1993. godine, ne postoji pojam UZP. Ja sam osobno kad se to pojavilo u Hagu u slučaju "Blaškić", bio protiv toga.

Uspjeli smo Blaškića izvući iz UZP-a. Smatram da se time kolektivizira krivnja, te olakšava tužiteljstvu posao. Onda teorijski, karikiram, možeš biti kriv jer si bio u lošem društvu. Ja više volim kad se individualizira odgovornost, točno se odredi što je čovjek napravio, što nije napravio, a bio je dužan napraviti itd. Sve ovo načelno govorim, jer sudski spis nisam vidio.

Radiosarajevo.ba: Da, ali nije li ovo veoma loša poruka hrvatske države?

Nobilo: Imajući u vidu, naravno, inače zategnute odnose dvije zemlje u zadnje vrijeme. Posebno poslije presude u slučaju "Prlić" prije skoro godinu. Ovo dođe kao neka vrsta kontre prema BiH. Šta Vi mislite?

Loše je došla i loše je primljena, ali ne mora biti loša namjera. Ako su se zakonski uvjeti stekli da hrvatski sud nije mogao suditi za UZP, ona se može tumačiti na loš način. Ali ako se sud držao čvrsto zakona, ako je u presudi dao kvalitetne, dobre razloge, onda ne možemo imati neke velike primjedbe.
Ja tvrdim da se slučaj "Radić" nije smio pojaviti kao predmet pred hrvatskim sudom. Nisu se stekli uvjeti iz Ugovora BiH i RH.

Radiosarajevo.ba: Vi ste spominjani kao advokat koji bi mogao zastupati bh. logoraše u eventualnim tužbama pred sudovima u Hrvatskoj. Dokle je došao taj slučaj?

Nobilo: Ja sam po zamolbi Udruženja logoraša BiH pripremio jednu analizu slučaja i ustvrdio da postoji mogućnost tužbe prema Republici Hrvatskoj. Napravio sam jednu vrlo suptilnu analizu, jer ništa se slično do sada nije desilo. Međutim, ova presuda "Prlić i ostali" je ostavila tu mogućnost, jer su tamo imenovani Tuđman, Šušak i Bobetko kao najviši predstavnici RH, kao članovi UZP-a. Dakle, postoji mogućnost za tužbu protiv države Hrvatske.

Kada sam napravio tu analizu u Sarajevu sam bio na sastanku i sa predstavnicima tog udruženja. Došlo je 40-50 predstavnika različitih mjesta po BiH gdje se nalaze organizacije Udruženja logoraša. Ja mislim da, pravno gledano, postoji podloga, ali sam isto tako iskreno i otvoreno rekao da ne mislim da će se uspjeti u Hrvatskoj. Samo na moju najavu da bi se to moglo napraviti, šefica države, premijer i predsjednik Sabora su rekli da nema pravnog osnova. To su tri najodgovornije osobe u RH. Atmosfera u društvu je takova da ne vjerujem da bi se našao sudac koji će prihvatiti hašku tezu da je Tuđman bio dio UZP-a! U Hrvatskoj se neće uspjeti. Eventualno se može uspjeti pred Europskim sudom za ljudska prava, ali prije toga bi morali iscrpiti put u Hrvatskoj.

No, to su sve stariji ljudi, bolesni ljudi, a tražbina prema RH se ne može naslijediti. Ako pokrenete postupak i postupak traje, tražbina je osobne prirode i ona ne može ući u nasljedstvo. Pitanje je tko bi dočekao živ okončanje tog postupka. Na kraju sam pokušao biti realan i staviti sve na stol, da logoraši mogu odlučiti. Smisao moj se tu završio. Rekao sam što je realno očekivati, što nije. Nakon toga se nisam čuo s njima. Mislim da zasad nije nitko pokrenuo ništa u Republici Hrvatskoj.

Radiosarajevo.ba: Generalno, odnosi BiH i Hrvatske od rata nisu bili lošiji. Postoji mnogo pokazatelja o miješanu RH u pitanje BiH. No, jesu li ti loši odnosi realno stanje stvari i kako to komentirate?

Nobilo: U Hrvatskoj postoji nezadovoljstvo sa pozicijom hrvatskog naroda u BiH. Oni smatraju da Hrvati nisu dobro reprezentirani u vrhu BiH, da je zakon takav da ih Bošnjaci mogu izabrati njihove predstavnike. Hrvati Hercegovine su time nezadovoljni. To je, ipak, kompaktno biračko tijelo koje sudjeluje na izborima u RH. HDZ Hrvatske nastoji da se dodvorava tom biračkom tijelu. Hrvati u
BiH, po meni nisu hrvatska dijaspora, oni su državljani BiH stoljećima. Ipak, oni upadaju u kvotu dijaspore imaju pravo na tri čovjeka u Saboru. A tri mjesta u odnosima kada zbog jednog-dva poslanika pada vlada je vrlo značajno.

Sve ovo od toga počinje. Ovo što je izabran Komšić, iako je to ovdje katastrofalno dočekano i osim Stjepana Mesića, svi drugi su to osudili, ja mislim da je dobro. Mislim, prije svega, da je dobro došlo za Bosnu što je došlo do početka razbijanja nacionalnih blokova. Dok postoje monolitni nacionalni blokovi, BiH ne može napredovati. Kada imate monolitne nacionalne blokove, onda nacionalna elita vam profitira od toga, a raju drži kao glasačku mašinu. Ja bih bio vrlo sretan da po istom modelu dođe do razbijanja nacionalnih monolita kod Bošnjaka i Srba. Da se po programima, opredjeljenjima prema vrijednosnom sustavu, ljudi u BiH počnu opredjeljivati. BiH bi bila daleko sjajnija. To su moji idealistički pogledi. Vjerojatno to nije moguće.