Nedjelja kad je otišao Hase: 47 godina od posljednje utakmice Asima Ferhatovića u dresu FK Sarajevo

Ne, posljednja utakmica Asima Ferhatovića Haseta nije bila u maju, iako se to često misli zbog pjesme Zabranjenog pušenja – Nedjelja kad je otiš’o Hase, već ipak neka druga, oktobarska nedjelja u kojoj je Hase odigrao svoju posljednju utakmicu u bordo dresu.

Desilo se to na današnji dan, 16. oktobra 1967. godine na riječkoj Kantridi.

Najbolji strijelac Sarajeva svih vremena, s tačno 100 postignutih golova u zvaničnim utakmicama, Asim Ferhatović Hase je rođen 24. januara 1933. godine, u Sarajevu.

Odrastao je na Kovačima u Sarajevu, gdje je još kao dječak počeo igrati fudbal na lokalnom igralištu. Kao 15-godišnjak odlazi na Koševo i pristupa omladinskom timu FK Sarajevo, čime počinje svoju fudbalsku karijeru.

Za tri godine igranja za juniore Sarajeva, Ferhatović je upisao 70 nastupa i postigao 52 gola, što ga je svrstalo u red najvećih talenata Sarajeva. Najveći uspjeh napravio je kada je predvodeći omladince Sarajeva, u ljeto 1951. godine postao prvak Bosne i Hercegovine.

Kao nagrada za dobre partije u dresu omladinskog tima, stigao je i poziv u prvi tim, od strane Miroslava Brozovića, koji je tada obavljao funkciju trenera-igrača, pa je Hase u novembru 1951. godine, upisao svoj debi za Sarajevo u Kup utakmici s Čelikom u Zenici, koja je završena pobjedom Sarajeva sa 3:0. Debi u Prvoj ligi, Hase je upisao u maju iduće godine, na gostovanju Crvenoj Zvezdi u Beogradu, a na svoj prvijenac u dresu Sarajeva, Hase je čekao do 31. maja 1953. godine, kada je pogodio u tijesnoj pobjedi nad Zagrebom od 2:1,

Dobre igre u dresu Sarajeva, privukle su pažnju i selektora reprezentacije, pa je Ferhatović 1961. postao reprezentativac Jugoslavije. U svom prvom, a kasnije će se ispostaviti i jedinom nastupu u plavom dresu, Hase je odigrao 90 minuta u duelu s Južnom Korejom na Koševu. Nikada poslije toga, više nije dobio poziv za odabrani tim, što većina fudbalskih stručnjaka smatra velikom nepravdom koja mu je nanesena...

U ljeto 1963, Hase napušta Koševo i odlazi za Tursku, gdje potpisuje ugovor sa slavnim Fenerbahceom. Samo sedam dana nakon posljednje utakmice u bordo dresu, Hase je odigrao i prvu utakmicu u plavo-žutom dresu istanbulskog kluba. Ipak, nije se dugo zadržao. Poslije samo mjesec dana, četiri odigrane utakmice i jednog gola, Hase se vraća u Sarajevo, uz čuvene riječi: 

"Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati."

U Sarajevu je zatekao novog trenera, Abdulaha Gegića, koji mu je povjerio samo jedan zadatak, da igra isključivo na protivničkoj polovini. Sada, kada se više nije morao vraćati na svoju polovinu po loptu, Hase je imao više snage i koncentracije u završnici, a 19 postignutih golova u sezoni 1963/64, pokazuje da je Gegić napravio pravi potez. Tih 19 golova, Hasetu je donijelo titulu najboljeg strijelca Prve lige Jugoslavije.

Hase je bordo dres nosio još tri godine, a u šampionskoj sezoni 1966/67, upisao je osam nastupa, od čega posljednji 16. oktobra 1967. godine, na Kantridi, kada je nakon samo 15-ak minuta igre zbog povrede morao napustiti teren.

U 16 godina igranja u dresu Sarajeva, Ferhatović je postigao ukupno 100 golova u zvaničnim utakmicama, što ga do danas čini najboljim strijelcem Sarajeva, svih vremena, kada su u pitanju zvanični nastupi.

Hase je preminuo u Sarajevu u noći sa 24. na 25. januar 1987, a da ga njegov grad i njegovi sugrađani, koje je neizmjerno volio, nisu zaboravili, najbolje pokazuje činjenica da njegovo ime danas između ostalog nose i stadion Koševo, omladinska škola FK Sarajevo, ulica u sarajevskom naselju Koševo, memorijalni malofudbalski turnir, musluk česma na Baščaršiji, te memorijalni šahovski turnir.