Namir Ibrahimović: Čitanka po mjeri djeteta

RadioSarajevo: Koji je generalni koncept od kojeg polazite prilikom sastavljanja udžbenika, u sadržajnom i strukturalnom smislu?
Ibrahimović: Polazni koncept nastao je nakon što smo pogledali skoro sve udžbenike za maternji jezik od V razreda osnovne pa do IV razreda srednje škole – vidjeli smo da nema udžbenika u BiH koji u sebi objedinjuje ozbiljnu, jasnu i metodološki zasnovanu intepretaciju, književna djela koja nastavni plan i program nije predvidio, a potrebna su u sistemu obrazovanja, te dizajn koji bi bio prilagođen uzrastu i znanju današnjih učenika. Još uvijek većina udžbenika svoj likovni aspekt zasniva na šarenilu, naivnim crtežima koji prikazuju ptičice, cvijeće i sunce, kao da u dječiji svijet nikada nisu podrli mediji, kao da učenici tog uzrasta dnevno ne naprave na stotine fotografija svojim mobitelima i fotoaparatima, kao da nisu usvojili „logiku monitora“. Shvatili smo da insistiranje na zastarjeloj koncepciji udžbenika udaljava učenike od, u ovom slučaju, same čitanke.

No, formalni izgled udžbenika nije sam sebi svrha – nismo pravili formu bez sadržaja; svaki književni tekst je dobio opširnu interpretaciju i iz te interpretacije se tražio ključ za čitanje koje će biti prilagođeno uzrastu učenika. Na osnovu toga, rađena su pitanja, popunjavane su margine sadržajima koji su u vezi s temom i interpretacijom. Pokušali smo naglasak staviti na sadržaj, značenje književnog djela uz ispunjavanje svih zahtjeva nastavnih planova i programa vezanih za usvajanje pojmova iz teorije književnosti. Također smo insistirali na vezivanju književnih djela sa gradivom iz gramatike, kulture izražavanja i medijske kulture za taj razred.

RadioSarajevo: Od čega polazite prilikom odabira autora koji će biti uvršteni u čitanke?
Ibrahimović: Većina autora je tu zato što nastavni planovi i programi zahtjevaju da su oni tu, a izbor udžbenika zavisi od (ne)poštivanja nametnutih autora i književnih djela. U našim udžbenicima se pokušavaju ispraviti propusti nastavnih planova i programa, tako da stavjamo djela autorica kako učenici ne bi mislili da je jedina književnica koja se mogla naći u čitankama Isidora Sekulić. Ako pogledate nastavne planove i programe od V do IX razreda devetogodišnje osnovne škole, vidjet ćete da je Isidora Sekulić zastupljena u VI, VII i VIII razredu. U VIII razredu je još i Dnevnik Anne Frank. U IX razredu nastavnim planom i programom nije predviđena nijedna autorica.
Naravno, nije važno da imamo autorice u svojim udžbenicima, nego da su to, prije svega, kvalitetna književna djela, koja su prilagođena uzrastu učenika, djela koja daju priliku za razgovor s učenicima o njihovom neposrednom okruženju i njihovim stavovima.

RadioSarajevo: Po čemu smatrate da se razlikujete od dosadašnjeg koncepta sastavljanja udžbenika za jezik i književnost?
Ibrahimović: Prva razlika uoči se prilikom listanja – dizajn našeg udžbenika je potpuno drugačiji u odnosu na konkurenciju (dizajn je radio mr. Asim Đelilović); dalje, svaki književni tekst sadrži obimnu, teorijski i metodološki zasnovanu, interpretaciju; sadržaje na marginama koji nude vezu (korelaciju) s drugim predmetima te korelaciju s nastavom gramatike za taj razred. Osim toga, ponosno možemo reći da smo prvi u BiH u oblasti udžbeničkog izdavaštva osigurali prava za sav sadržaj koji se nalazi unutar naših čitanki. Svaka fotgorafija je potpisana, za svaku korištenu fotgorafiju smo dobili dozvolu autora (ako prava nisu bila slobodna) te smo poštovali sve međunarodne standarde koji regulišu pitanje autorstva.

RadioSarajevo: Koje smatrate da su najveće greške u dosadašnjim načinima na koje su udžbenici sastavljani?
Ibrahimović: Mogu prije svega govoriti o udžbenicima za maternji jezik i književnost na području BiH. Osim nestručnosti, površnosti i neinovativnosti (svi liče jedni na druge), u udžbenicima iz RS-a i udžbenicima koji se koriste u „kantonima s hrvatskom većinom“ vidljiva je naglašena zastupljenost književnika/književnica samo jednog naroda. Takvim pristupom nastavi književnosti dobijate još jedan instrumentarij za učvršćivanje nacionalne ideologije kojoj nije potrebno, kada već govorimo o književnosti, da u čitankama ima kvalitetna književna djela, nego djela srpskih ili hrvatskih književnika.

RadioSarajevo: Da li mislite da će naš sistem obrazovanja, planovi i programi koje kreiraju ministarstva, biti u skladu sa vašim udžbenicima, i obrnuto?
Ibrahimović: Ne vjerujem. U nastavnim planovima i programima postoje književna djela koja bih i ja uključio u neki svoj idealni nastavni plan ili program. Zbog toga i učestvujemo na konkursima koja raspisuje Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH. Smatram da ćemo dobiti kvalitetne nastavne planove i program kad se uspostavi kriterij po kojem je važniji sadržaj književnog djela od njegove forme ili nacionalnosti autora/autorice. Da ne bude zabune – jasno je da je, npr. sonet književna forma, ali da kad učenike treba naučiti šta je to sonet bude pjesma koja je uzrastu učenika bliska svojim sadržajem, kako bi je učenici mogli razumjeti.
Treba napomenuti da mi ne gajim iluziju da će se to brzo desiti. Najbolje bi bilo, kao što već postoji praksa u drugim zemljama (Francuskoj, naprimjer) da vlasti uspostavljaju standarde šta učenici trebaju savladati u kojem razredu iz književnosti, ali ne propisuju književna djela – književna djela biraju autori udžbenika. Tek takva praksa bi omogućila potpunu kreativnost i pravljenje udžbenika u okviru naših želja i mogućnosti.