Na kafi s Erminom Bravom: Ovdje ljudi vape za nečim pozitivnim

Malo je vremena ostalo do premijere filma Otok ljubavi rediteljice Jasmile Žbanić.

Glumac koji igra glavnu mušku ulogu u filmu Ermin Bravo do danas nije govorio u javnosti o ovom, za njega pomalo neobičnom, ali svakako vrijednom glumačkom iskustvu.

Na više nego ugodnoj kafi s ovim sjajnim bosanskohercegovačkim glumcem razgovarali smo o novom filmu, radu s kolegama, stanju bh. kulture...

Razgovarala: Elma Behram, Radiosarajevo.ba

Film Otok ljubavi svjetsku premijeru imat će 8. augusta na Filmskom festivalu u Locarnu. Nastao je prema scenariju koji uz autoricu Žbanić potpisuje i Aleksandar Hemon, a govori o porodici koja ljetuje u Istri. Glavna junakinja, Francuskinja koja živi u Sarajevu, trudna je i s mužem Bosancem dolazi na odmor na otok Sv. Nikola, ali u njihov život tada ulazi karizmatična Flora koja će mladi brak staviti na kušnju.

Premijerno: Pogledajte teaser filma 'Otok ljubavi' (VIDEO) 

Čitajući ove rečenice brzo shvatamo da je riječ o priči koja ne liči na ono što je do sada Ermin Bravo radio na filmu. Sjetimo se samo uloga u filmovima U zemlji krvi i meda, Remake, Grbavica ili Na putu. Sve su to filmovi čija je tematika bazirana na ratna zbivanja i nakon kojih teško da ćete mirno zaspati. Film Otok ljubavi nešto je potpuno drukčije, priča koja nam treba, kaže nam Bravo.

"Film je tačno takav kakva je bila i atmosfera na snimanju. Film je veseo, pozitivan, sunčan i ima dobru namjeru, da ljudi nakon gledanja filma iz kina izađu nasmijani. Kažu da dobra atmosfera i energija na snimanju ne mora biti garant za stvaranje istog osjećaja u publici, ali ja vjerujem da će sa Otokom ljubavi to biti slučaj. U pozorištu sam radio žanrovski slične stvari, ali u filmu ne. Kada sam pročitao scenarij i sam sam se iznenadio što mi je uopće ponuđena ova uloga. Međutim , imam sreće da Jasmila ima mnogo povjerenja i vjere u mene. Do sada su to bile uloge koju mi većina drugih reditelja ne bi dala. S obzirom da i ja volim da rizikujem i volim ekstreme, na kraju krajeva tako i vidim svoj posao, sretan sam da je i Jasmila spremna rizikovati nudeći mi uloge transformacije."

Imajući povjerenje u Jasmilu i njen rad, Bravo se, kaže, u potpunosti predao ovom radu.

"Jasmila je neko ko poznaje glumce i glumački proces i sama učestvuje u njemu. Malo ljudi zna da je Jasmila fenomenalan 'klaun' i da ima sama dosta iskustva glumačkog i scenskog. Ona zna šta da traži od glumca, neko je ko ima fantastičnu energiju koja može da povuče ogroman broj ljudi i zarazi ih svojom idejom i energijom".

Iako karakterno dosta različiti s različitim glumačkim pristupima Ermin, Ariane i Ada, glavni trojac ovog filma, zadovoljni su urađenim poslom, ali i novim prijateljstvom koje je izrodio ovaj filmski projekt.

"Imali smo iscrpne pripreme za film, intenzivne probe u kojima smo prošli kroz scene iz scenarija, uradili bezbroj improvizacija, istražili sve krucijalne momente u vezi s likovima iz ovog filma. To je za glumca veliko olakšanje. Takva priprema pruža sigurnost, jer osjećaš da si i fizički prošao kroz biografiju svog karaktera, koju bi inače sam radio, ali ne bi imao priliku odigrati s partnerima. Brzo smo se prilagodili jedni drugima, uživali na snimanju i ostali u dobrim prijateljskim odnosima."

Nakon Locarna, film Otok ljubavi bit će prikazan i na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu.

Svjestan okruženja u kojem živi i problema s kojima se suočava ovdašnji narod, Ermin je siguran da će tematika novog filma biti više nego dobro došla na ovim prostorima.

"Nije rijedak slučaj da me 'obična publika' ljudi u prodavnici, taxiju pitaju snima li se nešto novo, je li opet neki teški film, rat... tako da znam da ljudi vape za nečim pozitivnim, za veselim. Ova priča je upravo takva, ali što u isto vrijeme nije eskapistička što garantuju dosadašnja Jasmilina umjetnička interesovanja. Ja vjerujem da će publika dobiti to što kaže da dugo priželjkuje."

Od glumca, člana žirija do voditelja, Ermin Bravo je višestruko vezan za Sarajevo Film Festival. Za njega je ovo, kaže, nešto najbolje što se dogodilo našem gradu.

"Festival je jako puno uradio na brendiranju grada, ali je uradio dosta i na profiliranju estetskog interesa kod naše publike. Ljudi su godinama zavoljeli i art film, ne gledaju se više samo komercijalni filmovi. Fascinantno je gledati kako su sale pune na svim projekcijama, čak i kada je riječ o eksperimentalnijim filmovima, a ta publika nisu samo gosti festivala. Imao sam priliku i sreću da posjetim veliki broj festivala širom svijeta i zaista mislim da je ovo najljepši filmski festival na kojem sam bio. Možda tu ima i subjektivnosti, ali ovaj festival ima neku posebnu atmosferu, ležernost."

Za Ermina je jednako bitan glumački rad na filmu, kao i u predstavama, iako je statistički gledano mnogo veći broj pozorišnih predstava iza ovog vrijednog glumca.

"Ne pravim razliku između glavne ili epizodne uloge, filma ili pozorišta. Za mene je važno da uloga ima potencijala, da se tekstovi bave temama koje mene diraju i na intimnom i na širem društvenom planu. Možda sam zbog toga angažovaniji u pozorištu, ali i zato što ne snimamo dovoljno filmova, da bih mogao raditi istim intenzitetom i na filmu. Ja film volim, samo je pitanje materijala, dobrih scenarija i uloga."

Za Ermina bilo kakva vrsta stagnacije nema smisla. Zbog čega konstantno nastoji raditi, učiti i razvijati se. Njegova ambicija da uči i napreduje prepoznaje se u svakom projektu.

"Samo vas ego može natjerati da se zadovoljite time što ste postigli. Ja volim da se borim i ubijam taj ego, to me tjera da prolazim neke svoje faze i borbe i da se na taj način unapređujem i napredujem. Ne volim biti u mjestu, niti bukvalno ni metaforički."

Kao redovan profesor na Akademiji scenskih umjetnosti, svakodnevno se susreće s mladim ljudima, nastojeći pratiti njihov način razmišljanja, ali i potaknuti ih na drukčija.

"Generacije koje dolaze se jako brzo mijenjaju, ali mislim da je na pedagozima koji rade sa tim ljudima, u ovom slučaju i na meni da nađem način da upoznam njihove svjetonazore i interesovanja, da ih zarazim ljubavlju prema svijetu u koji ulaze , a kojeg još uvijek ne poznaju. Šta je to što ih čeka? Moj zadatak je da ih motivišem, dam samopouzdanje, prenesem iskustva, da im kažem koliko je ovaj posao lijep – ali ne praveći im iluziju."

Zaglupljivanje je termin kojim Bravo danas opisuje stanje u kulturnoj sferi našeg društva. Iako bi trebala da oplemenjuje i otvara nove vidike i ukazuje na probleme društva, njena uloga je čini se svjesno potisnuta, kaže Bravo.

"Jasno mi je šta se dešava i da je sve gore, da ima manje novca. Samo je pitanje kakva je reakcija, kako se suprotstaviti tome. Protesti su bili, budi se revolucionarni duh, što padamo dublje to su ljudi spremniji da podignu svoj glas. I to je dobro. Važno je da se u posljednje vrijeme putem plenuma ili na drugi način sve više oglašavaju moje kolege o ovom problemu."

Kvalitet, zahtjevnost i rad su nešto što Ermin posebno cijeni kod ljudi s kojima radi.

"Volim ljude koji su zahtjevni i prema sebi i prema drugima. Inače volim raditi sa Selmom Spahić, Dinom Mustafićem, Mirjanom Karanović... To su ljudi s kojima sam često radio, to je jedan umjetnički odnos koji se produbljuje sa svakim novim projektom. A s druge strane volim raditi s novim ljudima i prilagođavati se novim ljudima, jer je prilagođavanje priroda umjetničkog posla."

Za njega u ovom trenutku posebnu ulogu imaju ljudi iz Udruženja Kontakt s kojima u posljednje vrijeme vezan, radeći na predstavi za djecu iz poplavljenih područja. Projekt Hitno, hitno! putem dječije predstave nastoji skrenuti pažnju na neophodne mjere u prevenciji širenja zaraznih bolesti, kao što su važnost pravilnog provođenja lične higijene, pravilan odnos prema konzumiranju hrane i pića, zaštiti mjesta stanovanja, te upoznati najmlađe s opasnostima od mina. S ovom predstavom obišli su veliki broj bh. gradova, a krajem mjeseca će gostovati i u Hrvatskoj.

Ermina Bravu pozorišna i filmska publika poznaje po brojnim ulogama, od kojih su mnoge nagrađene. Njegov dosadašnji rad daje nam za pravo da vjerujemo i nadamo se da će i uloga u filmu Otok ljubavi biti jednako dobra kao i one do sada.

Na kafi s M. Lapsleyem: Iscjeljenje je bolno poput noža, ali je moguće

Na kafi s Mariom Knezovićem: Umara me što ne mogu planirati svoju budućnost

Na kafi sa Dušanom Bajevićem: Mostar je sačuvao dušu

Na kafi s Josipom Pejakovićem: Šta je meni ova zemlja dala?

Na kafi s Aidom Čorbadžić: 'Kraljica noći' mi je spasila život

Na kafi s Rijadom Gvozdenom: U SOS selu sam naučio biti dijete

Na kafi s Dževadom Poturkom: Život obilježen vjerom u Boga i ljubavlju prema domovini

Na kafi s Nerminom Tulićem: Jedan od rijetkih džentlmena starog kova

Na kafi s Goranom Milićem: Ne vidimo ono što je dobro kod nas

Na kafi sa Harisom Pašovićem: Naravno da kultura u BiH ima budućnost!

Boris Dežulović: Zajebavajte se, niko od zajebavanja nije umro 

Na kafi sa Zoranom Redžićem: U Sarajevo je rock and roll davno crk'o
Na kafi s Ivanom i Matom Jajalo: Porodica na prvom mjestu
Na kafi s Leilom iz Divanhane: Iz ljubavi prema prekrasnoj sevdalinci
Sa Sanelom Jenkins o fudbalu i Zmajevima: Moramo se izdići iznad jedne utakmice
Na kafi s Feđom Isovićem: 'Lud, zbunjen, normalan' ne bi bio isti da Izeta ne glumi Mustafa
Na kafi s Ivanom Novakom iz Laibacha: Poezija je u tome kako radiš neke stvari, a ne šta je napisano