Mufa s juga: Zbog Zubandana sam 'ležao' u zatvoru

Mufid Džanović. Godina 36. Oženjen. Otac dvoje djece. Zaposlen s nezaposlenim bratom. Kaže da je sretan, da mu je lijepo i da rijetke teške trenutke brzo zaboravlja. Poznaje samo jedan lijek za svaku tugu, a to je Željo.

Mufa, kako ga zove raja, na prvi pogled ne razlikuje se mnogo od prosječnog Željinog navijača. Dolazi na sve domaće utakmice, godine su već ispričale njegova najbolja gostovanja po svakojakim bosanskim livadama gdje se, po vlastitom svjedočenju, nagledao svega i svačega. 

No, ako ga bolje upoznate i uspijete prodrijeti u djelić njegove privatnosti, otkrićete zapravo po čemu se Mufa razlikuje od svih navijača plavog kluba. On je, naime, strastveni sakupljač ulaznica, valjda ne postoji ljepši izraz kojim bi se mogao dočarati ovaj hobi ili bolje reći zanimanje.

Život u blizini Grbavice

Reporterska ekipa portala Radiosarajevo.ba tragom brojnih priča o ovom zanimljivom čovjeku, Mufida Džanovića odlučila je posjetiti u njegovom sarajevskom domu. Živi tek nekoliko stotina metara od Željinog stadiona. U naselju Hrasno Brdo odrastao je, a nekoliko ratnih godina proveo je na Čengić Vili. Želju voli, kako kaže, iznad svega, a sakupljanjem ulaznica sa svih utakmica svog omiljenog tima počeo je prije šest ili sedam godina.

Kaže da neće stati dok u rukama ne bude imao karte za sve utakmice plavog tima u njegovih 90 godina.

''Najdraža ulaznica podsjeća me na nezaboravni derbi iz 1988. godine i gol Zubanovića iz posljednje minute.''

''Smiriću se kad ih sve nabavim'', kroz osmijeh govori Džanović na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba, a potom smireno, kao o nečemu potpuno uobičajenom, počinje priču o svom ''hobiju'', i stotinama dragocjenih komadića papira skupljenih s raznih krajeva planete. 

''Radim, vodim miran i ugodan život, lijepo mi je, ali bez Želje ništa ne bi imalo smisla. Naslušao sam se svakakvih priča, neki mi kažu da sam lud jer novac trošim na beznačajne ulaznice, da se spametujem i klonim budalaština, ali ne znaju oni kako se lijepo osjećam kad dođem do karte koja mi fali. Ili kad pobjedi Željo, ili čak kad samo zaigra pred punim jugom. Moj klub i ona raja s južne tribine najveća su sreća koju mogu doživjeti'', kaže Džanović.

Koliko je novca izdvojio za najskuplju ulaznicu ne želi nam reći, a kaže da ''poslove dogovarao'' najčešće s ljudima iz bivših jugoslovenskih republika, mada mu nisu strani ni kontakti s entuzijastima iz Škotske, Španije, sa Islanda...

''Želim imati ulaznice sa svih Željinih utakmica''

''Kod nas ljudi ne razumiju ovakve hobije, a vjerujte da je skupljanje ulaznica u inostranstvu rašireno. Neki se čak uspiju i obogatiti razvijajući biznis. Poznajem jednog strastvenog navijača Juventusa koji ima ulaznice sa svih utakmica koje je ovaj klub odigrao u svojoj historiji. Nadam se da ću se za nekoliko godina i ja moći pohvaliti sličnim uspjehom'', kaže na kraju razgovora naš zanimljivi sagovornik otkrivši nam da je prvih poratnih godina ispunjavajući svoju vojnu obavezu, dospio i do zatvora jer je bez dozvole iz Goražda doputovao u rodni grad kako bi gledao nezaboravni derbi, Zubandan uz pobjedu Željezničara i prvu titulu Plavih nakon rata...