Marija Hudolin za Radiosarajevo.ba: Majčinstvo je nešto između ludila i ljubavi

Tako je bilo i ove godine, a tog dana sjetila se i Marija Hudolin te na svom zidu uz čestitku svim majkama objavila fotografiju sa svoje četvero djece.

Nekadašnja prva pratilja Miss opkoljenog Sarajeva, a kasnije i poznato televizijsko lice odlučila je svoje vrijeme posvetiti porodici, koja je sudeći prema njenom nasmijanom i toplom izrazu lica neizmjerno čini sretnom.

Njena djeca su uzrasta od 8 mjeseci do 5 i pol godina. U takvoj situaciji priča nam Marija i nema baš prostora svakom djetetu pojedinačno posvećivati pažnju, ali jedno je jasno, nikome ne manjka ljubavi.

„Četvero djece je veliki blagoslov. Slagala bih kada bih rekla da nije teško. Međutim mislim da je sve do organizacije, jer bez tog elementa mi zaista ne možemo funkcionisati. Imamo svoju svakodnevnu rutinu, i tek kada nam nešto naruši tu rutinu shvatimo da teže funkcionišemo. Prednost velikih porodica je i to što se djeca međusobno zabavljaju, a svako naredno dijete samo se prilagođava našim uhodanim pravilima“, priča nam Marija uz osmijeh.

Istina u posljednje vrijeme sve više razmišljaju o tome kako ipak svako zaslužuje mrvicu svog vremena te su suprug i ona odlučili uvesti novu praksu druženja.

„U posljednje vrijeme smo počeli prakticirati da izdvojimo jedno dijete i provedemo ili suprug ili ja samo sa jednim djetetom određeno vrijeme. Igramo se, šetamo, slušamo...“.

Na svom blogu prije nekoliko dana Marija je s čitateljima podijelila priču iz porodilišta gdje je rodila svoju najstariju kćerku Sophie. Bilo je to u Beogradu prije nepunih šest godina, nimalo ugodno iskustvo, no to nije obeshrabrilo Mariju da za samo 15 mjeseci rodi sina Markusa, nešto kasnije kćerkicu Piu Marie i prije osam mjeseci malenu Elisabeth.

Zahvaljujući prirodi posla Marijinog supruga Steffena, svakih nekoliko godina njena porodica živi ne samo u drugom gradu, nego i državi. Tako je i njihovo četvero djece rođeno u četiri zemlje, u Srbiji, Njemačkoj, Belgiji i Bosni i Hercegovini.

Ipak malena Elisabeth je rođena u Sarajevu ne zbog tatinog posla, nego zbog silne mamine želje da jedno njeno dijete bude Sarajlija.

„Moram priznati da sam bila malo skeptična. Ali, moje iskustvo iz Sarajevske bolnice je više nego pozitivno. Sada mogu reći da je moja odluka bila dobra i da sam jako sretna da je jedno moje dijete rođeno upravo u Sarajevu“.

Jasno je da Sarajevo Mariji mnogo znači, zbog čega je i svoj četrdeseti rođendan proslavila u rodnom gradu. U društvu bliskih prijatelja, ali i dragih saradnika nedavno je priredila zabavu o kojoj se pričalo.

"Ja jako volim Sarajevo. Uvijek mu se rado vraćam, iako sam poslijeratni period provela u Americi, a posljednjih godina sam na relaciji Beograd –Brisel –Beograd. Kada sam tu iskoristim vrijeme da vidim stare prijatelje da provedem vrijeme sa roditeljima i braćom".

Odmaranje mozga

Svaka majka će razumjeti da vrijeme s djecom ne znači samo igru, smijeh i zabavu. Najčešće je to vrijeme oblačenja, kuhanja, hranjenja i da, pomalo nerviranja jer ne ide sve glatko.

„Sve je stvar balansa i kako vi to žonglirate. Ja tek sada znam šta znači ono što je moja majka govorila „odmaram mozak“. Ja to sada ne da razumijem ja to primjenjuje. Odmaranje mozga je sada ušlo u moju dnevnu rutinu. Mislim da više cijenim momente za sebe. A sve sam svjesnija da sretna majka znači sretno dijete. Male ženske stvari me čine zaista sretnom. Kada napunim baterije spremnija sam im biti više na raspolaganju i u potpunosti se posvetiti“.

Dani porodice Hudolin su prilično organizirani. Rano ustajanje, jutarnja kafica sa suprugom, razmjena informacija o planovima za tekući dan i dnevne aktivnosti počinju. Suprug na posao, a Marija vozi djecu u vrtić i posvećuje se najmanjoj Elizabaeth.

„Suprug uživa u ulozi tate. Nakon napornog poslovnog dana on je full time tata i to me zaista čini sretnom. Kada vidim svog supruga kako se igra sa djecom, kako ga djeca dočekaju s osmijehom na licu, kako im čita priču za laku noć...U svemu mi pomaže i mislim da bi bez njegove pomoći mnogo teže bilo odgajati četvero djece“.

Prisjetili smo se i ne tako davne naslovnice na kojoj Marija doji svoju bebu.

"To je ona naslovnica o kojoj su svi pričali. Na njoj dojim Elizabeth, a sve u svrhu promocije dojenja. Dojenje mi je bilo uvijek prva opcija. Ali zbog straha ili neiskustva stvari nisu uvijek išle po planu, što često stvara osjećaj nedovoljnog majčinstva. Baš zbog toga mi je drago što sam kao majka djece, od kojih su neka dojila, a neka ne, dobila priliku da podijelim moja iskustva. Uz kampanje o dojenju i informisanju majki, trebali bi se raditi i na mišljenju i svijesti sredine i društva u cjelini i tako pomoći majkama da lakše donesu prave odluke o dojenju svojih beba“.

Naša sagovornica kaže kako živi majčinstvo, a njena djeca su beskonačan i neiscrpan izvor materijala. I to je njena priča. Priča o svemu što je kaže bila i više nije. A bila je manekenka, prva pratilja Miss opkoljenog Sarajeva, televizijska voditeljica.

 "Možda bih bila malo neiskrena kada bih rekla da mi posao ne nedostaje. Naravno da mi nedostaje, ali trenutno nalazim zadovoljstvo u svojoj djeci. Između ostalog počela sam pisati i svoj blog, to je nešto što radim za svoju dušu i možda čak i zbog mentalnog zdravlja. Nerijetko znam suprugu reći tebi je lako jer ti znaš kako će ti izgledati dan. Meni je ipak potrebna neka doza samomotivacije, što nije baš lako. Tako da mi je dobro došao blog i pisanje, a moja djeca su neiscrpna inspiracija za sve to".

Na Marijinom blogu u narednim danima očekujemo nove priče iz porodilišta, nove  suze i smijeh. I znamo da će pisati iz srca, jer tako je obećala.