Kjašif Smajlović, prva novinarska žrtva rata u BiH

Bio je to 9. april 1992. godine, dan kada je Kjašif Smajlović poslao zadnji izvještaj iz ratom zahvaćenog Zvornika. Izdiktirao ga je telefonom Sevleti Ahmedinović, nekadašnjoj uposlenici Oslobođenja u tuzlanskom dopisništvu.

„Bilo je osam sati i dvadeset minuta. Nazvao me Kjašif Smajlović u dopisništvo u Tuzli. Rekao je: Sele, imam informacije, ali ne mogu da dobijem Sarajevo. Piši, brzo ovu informaciju i proslijedi im u Sarajevo“, kazala je Sevleta za sarajevsko Oslobođenje.

Svoj posljednji izvještaj Smajlović je završio riječima: "Bojim se, Sele, da dolaze i po mene. Čujem njihove korake, idu prema dopisništvu. Bojim se da je ovo moj zadnji izvještaj...“, zatim se veza prekinula.

Kasnije je Sevleta još jednom pokušala nazvati Kjašifa, ali, nažalost, telefon u zvorničkom dopisništvu nije radio.

Kjašif Smajlović je prva novinarska žrtva rata u našoj zemlji.

Za njegovim posmrtnim ostacima i danas tragaju njegova djeca i brat Sakib, koji danas živi i radi u Srebrenici. Kjašif je ubijen na okrutan način, ali prava istina o njegovoj smrti i dalje je pokrivena velom tajni.

Prema jednoj verziji, Kjašif je zarobljen, odveden u Mali Zvornik, gdje je ubijen i bačen u lokalnu krečanu. No, s druge strane, jedan Zvorničanin je svjedočio kako je Smajlović ubijen 9. aprila u dopisništvu, iz kojeg se taj dan čula velika vriska.