Junaci bez ulica: Farah Tahirbegović

Teško je, skoro nemoguće, znati za Buybook, najomiljeniju bh. poslijeratnu izdavačku kuću, a ne znati za Farah. Farah Tahirbegović bila je izvršna urednica u Buybooku i urednica za odnose s javnošću, književnica, književna kritičarka i osoba koja je svaki minut svog kratkog života trošila na to da ljubav prema književnosti prenese svijetu oko sebe.

Rođena je 6. aprila 1973. godine u Sarajevu, a odrasla je u Zenici, gdje je završila osnovnu, srednju i muzičku školu. Na sarajevskom Filozofskom fakultetu je upisala studij Opšte književnosti i bibliotekarstva, ali ju je rat prekinuo u studiranju. Ratne godine provodi u Ljubljani, a uprkos vječno neprijateljskoj birokratiji zbog koje u Sloveniji nije mogla nastaviti studij književnosti, u to vrijeme intenzivno objavljuje prozne tekstove u ljubljanskom časopisu IZI i vodi radionice za djecu iz BiH, te studira na Viši šoli za socialno delo.

Njen rad u okviru Književne radionice Kulturnog vikenda djece iz BiH u Vodnikovoj Domačiji rezultirao je objavljivanjem knjige Pismo roditeljima, 1993. godine. Za vrijeme svog ljubljanskog života, Farah je osnovala i muzičku grupu Dertum, sa idejom novog, savremenog interpretiranja tradicionalne bosanske i makedonske muzičke tradicije, a tu je negdje i počeo dugo i intenzivno prijateljstvo Farah sa bosanskom sevdalinkom.

Nakon što se vratila u Sarajevo, Farah je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a potom radila u časopisu Lica, na Festivalu MESS, učestvovala u programima Evropskih književnih susreta, te u organizaciji konferencija PEN Centra BiH.

Najproduktivniji dio karijere označene književnošću i ljubavlju prema sevdalinki, Farah je imala u izdavačkoj kući Buybook, gdje je radila kao izvršna urednica. U Buybooku je uredila na desetine knjiga, pokrenula nove biblioteke, uložila izuzetno veliki trud na uspostavljanju veza između autora, izdavača i distributera u regiji. U njenom radu u Buybooku izdvajaju se edicije Sufistan, gdje su bili okupljeni naslovi koji su se ticali sufizma, te BuyFeminaBook u kojoj je izašla knjiga Zaboravljene vladarice u svijetu Islama. Pored toga, Farah je zaslužna i za danas prepoznatljivi vizuelni identitet Buybookovih naslova.

Istovremeno je pisala i vlastite priče, a neke od njih, koje je čitala na radiju eFM, mogu se poslušati ovdje. Farah su znali svi koji su ikada ušli u Buybook: razgovorljivu, vječito nasmijanu osobu spremnu pomoći nije bilo teško primijetiti i upoznati.

Neumorno izučavanje i istraživanje sevdalinke rezultiralo je najzahtjevnijim poduhvatom njene karijere, objavljivajem  monografije Zaima Imamovića Pjesma srca moga, koju je uredila uz pomoć Damira Imamovića. Sa istim ciljem očuvanja sevdalinke od zaborava, zajedno s Damirom Imamovićem pokrenula je i projekat Sevdah Ripablik. Njene priče i posvećenost sevdahu našle su svoje uporište i u dokumentarnom filmu Sevdah rediteljke Marine Andree.

Farah je preminula 2. juna 2006., u tridesettrećoj godini života. Koliko je njeno biće značilo ljudima koji su je poznavali, njenim prijateljima i kolegama, i koliko ih je ova bezobrazno prerana smrt potresla možda najbolje dočarava ulomak iz sjećanja Andreja Nikolaidisa na Farah:

„Sarajevo je grad navikao na smrt. Grad u kojemu su parkovi pretvoreni u groblja. Pa, ipak, kada je umrla Farah, Sarajevo, i ono na Miljacki i ono kojega nema na mapama, ono koje se prostire od Australije do Aljaske, je zastalo. Pored tolikih smrti dobrih i voljenih ljudi, njena je bila ona u koju smo odbili da povjerujemo. Jer, Farah nije bila tek dobri duh bosanske književne scene. Nije bila tek briljantna urednica Buybookovih izdanja. Nije bila tek brižna kći, pouzdana, suosjećajna prijateljica; Farah je bila dokaz da dobro korača svijetom, da pametni i vrijedni mogu pobijediti. Zbog toga je njena smrt bila stravičan poraz za svakoga ko je poznavao. Takve smrti ukidaju nadu.“

Nedugo nakon smrti Farah Tahirbegović, njeni su prijatelji osnovali Fondaciju Farah Tahirbegović koja svakog 6. aprila, na rođendan neumorne zaljubljenice u knjigu, dodjeljuje nagradu za doprinos razvoju izdavačke djelatnosti, književnosti, bibliotekarstva i opće kulture. Do sada su nagradu Fondacije Farah Tahirbegović dobili Lamija Begagić (2007), Damir Avdić (2008), Enes Škrgo (2009), Hana Stojić (2010) i Festival Pravo ljudski (2011).

Pored podsticanja izdavačke djelatnosti i književnosti u našoj zemlji, cilj Fondacije je i čuvanje sjećanja na talenat i napore Farah Tahirbegović u izdavačkoj djelatnosti. Entuzijazam i stručnost s kojim je Farah oplemenila cjelokupnu književnu scenu naše zemlje nalažu i dodatni spas od zaborava, kakav bi predstavljali ulica ili trg nazvan po njoj.