John Burns: Karadžić se nije pokajao i zato će umrijeti u zatvoru

Malo je ljudi u svijetu novinarstva koji nisu čuli za legendu kao što je John Fisher Burns. Ipak treba napomenuti da je Burns tokom svoje dugogodišnje i jako uspješne karijere čak 14 godina radio kao ratni reporter.

Tokom svog angažmana u uglednom “The New York Timesu” dvije godine je proveo u ratnom Sarajevu. Burns je dobitnik dvije Pulicerove nagrade, od kojih je jednu dobio izvještavajući iz opkoljenog Sarajeva.

U ekskluzivnom razgovoru za portal Radiosarajevo.ba dojučerašnji šef britanskog biroa uglednog "The New York Timesa" John Fisher Burns, komentarisao je konačnu presudu krvniku i prvom predsjedniku RS-a Radovanu Karadžiću.

Na početku našeg razgovora Burns je kazao da želi vjerovati da je presuda Karadžiću jedan “epski” trenutak u historiji Balkana.

Epski trenutak

“Ali to je epski trenutak samo ako će doživotna kazna Radovanu Karadžiću biti posljednji korak u višedesetljetnom procesu dokazivanja njegove genocidne uloge u bosanskom sukobu i ukoliko ne podliježe budućem političkom uplitanju. Ako bude tako onda je to epski trenutak za desetine hiljada nevinih žrtava”, naglasio je Burns.

Dodao je da bi ovakva presuda trebala biti prekretnica za civilizirano društvo.

“To bi trebala biti prekretnica za civilizacijske vrijednosti koje su Karadžić, Mladić i Milošević kao i njihovi sljedbenici namjeravali ugušiti oružjem i krvlju. Održavanje tih vrijednosti bilo je ključno za rad Haškog tribunala, također i za odlučnost civiliziranih nacija da pokažu kako svaki budući pokušaj ponavljanja noćne more iz Bosne neće proći nekažnjeno”, istakao je Burns.

Prema njegovim riječima, Karadžića je prvi put susreo jednog proljetnog dana prije 27 godina.

“Tad smo se sastali u jednom beogradskom kafiću kako bismo razgovarali o zloslutnim događajima koji se odvijaju u Bosni, a nakon glasanja bosanskog Parlamenta za nezavisnost od jugoslavenske federacije”, pojasnio je Burns.

Dodao je da je nažalost upravo to glasanje u Parlamentu poslužilo je kao okidač za krvoproliće koje su srpski nacionalisti na čelu s Karadžićem pokrenuli i to samo mjesec nakon toga.

“Bila je to idealna prilika za razgovor i uživanje u blagodatima poslijeratne Europe. Uživanje pored fontane u centralnom dijelu Beograda koji je tog dana bio okupan suncem i ukrašen svježim proljetnim pupoljcima u parkovima. Dobro se sjećam da se tog dana u tom kafiću tiho čuo Mozart, a Karadžić se u svom nastupu doimao kao profesor svjetske klase iz Sarajeva. Sjećam da je Karadžić tom prilikom slobodno citirao djela Williama Shakespearea i Walta Whitmana”, prisjetio je se Burns.

Groteskna iluzija

U nastavku razgovora za portal Radiosarajevo.ba, Burns je naglasio da sva ta idila bila je prekinuta i da je postalo jasno da je to sve bila groteskna iluzija.

“Bio je to onaj isti Karadžić koji je za samo nekoliko sedmica nakon našeg susreta prigrlio naoružane horde koje su rušile škole i bolnice u Sarajevu. Prigrlio je ljude koji su zarobili i izgladnjivali hiljade bosanskih muškaraca i dječaka u koncentracionim logorima. Da bio je to isti onaj Karadžić, koji je samo nekoliko sedmica nakon toga zabavljao novinare na imanju na Palama uz čašicu šljivovice, pričajući o sreći svih Bosanaca koji su bili izloženi etničkom čišćenju”, kazao je Burns.

Prema njegovim riječima, nije mogao da ne prati prijenos presude krvoloku Radovanu Karadžiću.

“Ipak iz njegovog nepromišljenog ponašanja u srijedu u Haagu, s krunom bijele kose svježe naborane, nije bilo znakova da Karadžić osjeća i najmanje kajanje. Sad sa 73 godine, može očekivati da će umrijeti u zatvorskoj ćeliji, okružen mnogim udobnostima doma u kojima je uživao čekajući kraj suđenja. To je vrlo daleko od pravde koju bi njegove žrtve poželjele, a i s zakašnjenjem je od 25 godina. Ali ipak presuda će možda zaustaviti neke druge ljude koji razmišljaju da možda posude dio genocidnih namjera Radovana Karadžića i da ih ponovo ožive u Bosni i Hercegovini”, zaključio je Burns.

Sve o presudi Radovanu Karadžiću čitajte na ovom LINKU.