Jasna Žalica: Uhvatim se kako stojim na prozoru i čekam svoje dijete

Od augusta prošle godine kada je imao svjetsku premijeru u Veneciji, film Takva su pravila prikazan je na brojnim festivalima širom svijeta. Nakon prvog prikazivanja u Veneciji nagrada je stigla u ruke Emira Hadžihafizbegovića koji igra glavnu mušku ulogu u ovom filmu. No nije to jedina nagrada, od festivala do festivala nagrade su se samo nizale od Varšave, Stockholma, Los Angelesa, Minska...

Razgovarala: Elma Behram, Radiosarajevo.ba

Nagrade koje je usput "kupio" su za najbolji film, nagrada za najboljeg reditelja, nekoliko nagrada za glavnu mušku ulogu, nagrada za najboljeg snimatelja i nagrada za glavnu žensku ulogu, priča nam Jasna Žalica glumica koja s jednakom strašću ostvaruje najzahtjevnije uloge i prenosi svoje znanje na mlade generacije glumica i glumaca.

"Očito je da je ova priča, koliko god bila suptilna u sredstvima kojima je pričana, nailazila na razumijevanje i divljenje filmskih profesionalaca i publike širom svijeta. Bila sam u prilici da se na nekoliko festivalskih projekcija i sama uvjerim kako publika duboko emotivno doživljava naš film. Ipak, najveći kompliment dobila sam od drage kolegice i velike glumice Anice Dobre. Rekla mi je da smo Emir i ja nakon ovih uloga zadali veliku zadaću svim glumcima. Možete li zamisliti veću nagradu od toga? Ja ne.“

Film Takva su pravila redatelja i scenariste Ognjena Sviličića prati bračni par sa zagrebačke Savice koji se suočava s najgorom situacijom u životu. Kada im sin završi u bolnici nakon uličnog okršaja, Maja i Ivo uhvatit će se u koštac s institucijama države, koje su sve samo ne na njihovoj strani – i upravo se na to odnosi naslov filma. Podsjetimo, nakon osvojenog Zlatnog lava, po povratku u Sarajevo Emir Hadžihafizbegović je izjavio kako je za njega veoma važno to što najznačajniju nagradu u karijeri dijeli s Jasnom Žalicom.

Nakon što na kastingu u Hrvatskoj nije pronađena adekvatna glumica za ovaj film, Hadžihafizbegović je sugerirao svoju kolegicu Jasnu Žalicu, što joj je nametnulo ogromnu odgovornost. Za nju je tada najvažnije bilo ispuniti očekivanja kolege.

"Uvijek je ogromna odgovornost opravdati povjerenje svog partnera. Ovaj film je ipak specifičan zbog toga što čitav počiva na glumačkoj igri dva lika intenzivno upućena jedan na drugog. Ove su uloge bile otjelovljenje glumačke lekcije o suštini partnerske igre gdje je partner važniji od vas samih i gdje vi činite njegov, a on vaš lik. Zbog svega toga vrlo sam ponosna na to kako je sve na kraju ispalo, kao rezultat istinskog profesionalnog i ljudskog povjerenja i nesebične razmjene znanja i glumačke vještine".
Na pitanje kako je kao majka doživjela rad na ovom filmu Jasna je odgovorila:

"Šta da kažem? Kada publika pogleda film (igrat će u kinu Meeting Point od 26. marta), neka svoj doživljaj pomnoži s trideset dana puta deset sati intenzivnog osjećanja gubitka, nemoći i tuge za svojim djetetom... To sam ja osjećala tokom snimanja neprestano. Naravno da se nakon toga oporavite. Ja zaista ne mistificiram proces 'izlaska iz lika'. Ipak, uhvatim se kako stojim na prozoru i čekam svoje dijete, s iracionalnom idejom da budem spremna da reagiram ako nešto pođe po zlu na njegovom putu do kuće."

Sve češće pucnjave, obračuni, pljačke i otimanja, pa i usred bijela dana, zabrinjavaju građane Sarajeva, pa tako i našu sagovornicu.

"Plašim se. Nemam iluziju da se to događa negdje i nekom drugom. Najgore od svega, što mi oni koji bi trebali ne ulijevaju povjerenje da se stvari kreću nabolje".

Iza Jasne Žalice mnogo je projekata vrijednih pažnje, no ono što posebno izdvaja je rad na filmu Gori vatra.

"Imala sam veliku sreću da radim mnogo i dobro, naročito na filmu. Sve su mi uloge bile drage, ali najznačajnije od svega je film Gori vatra. To je projekat koji je odjednom mobilizirao najveći broj bosanskohercegovačkih glumaca. Ulio nam je samopouzdanje, nakon niza pohvala i divljenja na koja smo nailazili svugdje gdje je film igrao. I na kraju, što se mene tiče, zbog uloge u tom filmu dobila sam naredni, pa, naredni, pa, naredni posao... i tako do danas".
Usporedo s karijerom, glumice Žalica i dalje marljivo radi sa studentima. S obzirom na stanje u kulturi i državi, interesiralo nas je kako vidi budućnost ove generacije.

"Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu je rijetko mjesto susreta i saradnje mladih ljudi iz čitave bivše Jugoslavije. Naši studenti su doslovno od svakud: Bosna i Hercegovina, Slovenija, Crna Gora, Srbija, Hrvatska...  Studirajući zajedno, razmjenjuju svoja iskustva, različite tradicije, postaju im prirodni različiti jezici i narječja, ne čude se što postoje dva pisma. Doživljavaju se kao tim i postaju bliski kolege i prijatelji. Jedino naslonjeni jedni na druge, čak i kada se vrate svojim kućama nakon studija, imaju obećavajuću budućnost. Jedino računajući jedni na druge, moći će prevazići klaustrofobiju i teror zatvorenih sredina u kojima ih neuki političari uče da se trebaju bojati jedni drugih. U svakom drugom slučaju, budućnost je crna da crnja ne može biti".

Životne okolnosti navele su Jasnu da promijeni način života. Ona je, kako sama kaže, do prije tri godine bila maneken nezdravog života, no danas to nije tako.

"Nažalost, sve dođe na naplatu, pa tako i taj moj hedonistički pristup životu. Sada, uz obaveznu terapiju injekcija i lijekova, ne trošim cigarete, niti mogu boraviti u zagušljivim prostorima, imam propisan režim ishrane i obavezne fizičke aktivnosti koje su u poređenju s onim šta sam mogla ranije, kao dječija igra u obdaništu. Ukratko, zdrav način života je još jedini način koji mi je preostao i upražnjavam ga, zahvalna na toj mogućnosti".

Ova za mnoge kraljica bh. glumišta profesionalno uživa u poslu sa studentima i planira da tako i ostane. Iskreno se nada da će se ostvariti planovi za novu filmsku ulogu, koja bi se mogla realizirati ove godine. S kolegicama s Akademije, planira raditi pozorišnu predstavu - komediju koju bi ponudili Otvorenoj sceni Obala. Privatno, kaže, planira još dugo ostati s onima koje voli.

A mi joj to od srca želimo.