Imer Pezo: Da se ne zaboravi vrijeme u kome je nepravda urlikala

Oči, života žednog

Iza osmijeha mog
prepoznala su razguljenu dušu,
istinu koju je teško priznati.

Duša kao osušena trava,
nosi zvijer što rovi, komada,
godine ne oglodaše zaborav.

Da mi je isprati dušu,
oživjeti čistoću sa kojom se rađamo,
odlomiti vječno prokletsvo.

Srce krije najgore buđenje,
oči,života žednog, što molile su me,
ubijene, a žive, sahranjene, a neiščezle.

Ne popuštaju, ni kad oči zatvorim,
zarobljen, u ratnom trenutku tom,
nisam ubio ja njih već one mene.

Oči, života žednog naziv je zbirke pjesama, autora Imera Peze. Ova knjiga posvećena je jedanaestogodišnjem dječaku kojeg je autor sreo u ratnom  Sarajevu devetog decembra 1992. godine u prašini i dimu nakon granatiranja Baščaršije, dok je stajao iznad tijela svoje majke koja je ležala ranjena.

"Vraćali su se kući nakon što su podigli humanitarnu pomoć. Ranjenu gospođu odvezao sam u bolnicu. Vraćajući dječaka kući, gospođa je izgubila bitku za život. Dok smo prilazili njihovoj zgradi, rekao mi je 'Nemoj baki reći da je mama puno ranjena, baka ima slabo srce'", ispričao nam je autor.

Sa ovim tada dječakom, a danas odraslim mladićem, Pezo se sreo 20 godina kasnije. Priča nam kako mu je drago da se bez obzira na tragediju koja ga je zadesila izborio sa svim životnim nedaćama.

"Danas je to lijep i pametan mladić. Završio je školu, radi i mislim da je upravo on primjer istinskog borca i heroja. Zato sam odlučio pisati o njemu, a ne kako to obično biva o majci, sestri..."

Zbirka poezije Oči, života žednog govori o ratu, prijateljstvu ljubavi. Nažalost kaže autor pjesme koje je izabrao dvore očaj, opasane su tugom od koje se nije moglo pobjeći.

"Ovom knjigom ja imam potrebu da podsjećam na namnoženu izopačenost, da se ne zaboravi vrijeme u kome je nepravda urlikala. U knjizi sam prenio ono što sam osjećao, ono što sam vidio i što sam doživio. Nisam kalkulisao!"

Svaka od životnih priča autora u ovoj je knjizi pretočena u jednu dirljivu pjesmu.