Heroj Grbavice i simbol sarajevskog otpora: Godišnjica od smrti legendarnog Đilde

Dževad Begić Đilda, prijeratni vođa navijača Fudbalskog kluba Željezničar i jedan od simbola sarajevskog otpora, poginuo je na današnji dan prije 34 godine.

Život je izgubio 11. jula 1992. godine u sarajevskom naselju Pofalići, kada ga je pogodio snajperski hitac dok je pokušavao pomoći ranjenoj sugrađanki.

Na mjestu gdje je stradao, Komanda 1. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine kasnije je podigla spomen-ploču u znak sjećanja na čovjeka koji je postao simbol hrabrosti i solidarnosti u najtežim danima opsade Sarajeva.

Život posvećen porodici i Željezničaru

Đilda je rođen i odrastao u Sarajevu. Nakon završene osnovne škole završio je zanat za limara, a radio je na poslovima osiguranja objekata i ustanova. Sa suprugom Hajrudinom živio je u sretnom braku, u kojem su dobili četiri kćerke: Melihu, Melisu, Mirnelu i Dženitu. Njihova peta kćerka rođena je nakon njegove pogibije.

Bio je poznat kao veliki zaljubljenik u fudbal i jedan od najprepoznatljivijih navijača Željezničara. Među navijačima s Grbavice uživao je ogromno poštovanje, a prijatelji i poznanici pamte ga kao čovjeka snažnog karaktera, ali i dobrog supruga, oca i prijatelja.

Od tribine do prve linije odbrane Sarajeva

Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, Đilda je navijačke rekvizite zamijenio oružjem i stavio se u službu odbrane svog grada. Zajedno s braćom Halilom i Izetom pridružio se pokretu Zelene beretke i borbenoj jedinici Bosnae max.

Saborci ga pamte kao izuzetno hrabrog borca koji je učestvovao u brojnim akcijama i više puta izlazio iz izuzetno opasnih situacija. Borio se na različitim sarajevskim ratištima, među kojima su Ilidža, Blekin Potok i Zlatište.

Bio je dio generacije mladih Sarajlija koja je preko noći morala zamijeniti svakodnevni život i navijačku strast borbom za opstanak grada i svojih najbližih.

"Ne možete vi Đildi ništa!"

Njegovi bližnji pamte da je često govorio kako bi, ako već mora poginuti, volio da to bude u borbi, a ne od snajpera. Ipak, upravo je snajperski metak prekinuo njegov život u trenutku kada je pokušavao pomoći drugoj osobi.

Tog 11. jula 1992. godine u Pofalićima pogođen je hicem ispaljenim sa tada okupirane Grbavice. Samo noć ranije učestvovao je u akciji na Zlatištu, gdje je, prema svjedočenjima saboraca, dao veliki doprinos u razbijanju neprijateljskih položaja.

Među Sarajlijama i danas živi njegova poznata rečenica: "Ne možete vi Đildi ništa!", koja je postala simbol njegovog prkosa, hrabrosti i odlučnosti.

Posthumno odlikovan značkom Zlatni ljiljan

Dva dana nakon pogibije, Dževad Begić Đilda ukopan je na šehidskom mezarju Kovači. Posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem Armije Republike Bosne i Hercegovine, značkom "Zlatni ljiljan", a dodijeljen mu je i čin natporučnika.

Njegovo ime ostalo je trajno upisano u historiju Sarajeva. Bivša Livanjska ulica danas nosi naziv Ulica braće Begić, u čast Dževada i njegovog brata Izeta koji je također poginuo tokom rata.