Heroj koji je dao život za komšiju: Na današnji dan ubijen je Goran Čengić
Prijatelji i sugrađani Gorana Čengića, sarajevskog rukometaša koji je ubijen na današnji dan tokom rata dok je pokušavao spasiti svoga komšiju, dočekuju 29. godišnjicu njegove smrti zadovoljni da mu je nakon višegodišnjih napora odato priznanje davanjem imena sportskoj dvorani po njemu, ali i postavljaju pitanje zašto je za to trebalo toliko dugo vremena.
Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije u rukometu Šefko Halilović kaže da je presretan što će se sportska dvorana u naselju Grbavica napokon zvati po njegovom prijatelju i komšiji, rukometašu Goranu Čengiću, koji je ubijen u ovom naselju dok je spašavao sugrađanina.
“Meni [Čengić] predstavlja jednog od najvećih heroja”, kaže Halilović i dodaje kako se dugo čudio što godinama nije odavana počast vrhunskom sportisti i čovjeku koji je stradao spašavajući komšiju u zgradi gdje je živio. “Suprotstaviti se takvim, nemam riječi za takve ljude, suprotstaviti se njima gdje ih je mnogo, a on sam sa svojom porodicom, da pomaže starijem čovjeku, iznemoglom. (…) Za mene je heroj i to ne mali, nego veliki”, kaže Halilović.
Goran Čengić je ubijen sredinom juna 1992. godine dok je pokušavao pomoći svom komšiji Husniji Ćerimagiću. Sud Bosne i Hercegovine u presudi njegovom ubici nije mogao utvrditi datum smrti, a prijatelji i porodica godišnjicu obilježavaju 14. juna.
Herojski čin
Halilović kaže da nije bio u prilici da se čuje sa Čengićem tokom rata jer nisu radili telefoni, ali se sjeća da su mu kolege javile, “onda kada su bile prve razmjene”, da je on ubijen. Dodaje da je bilo više priča o tome kako je Goran ubijen, ali da su prva saznanja koja su imali bila da je nestao.
Prema presudi Suda BiH izrečenoj Veselinu Vlahoviću Batku, Čengić se suprotstavio odvođenju Ćerimagića iz stana u ulici Rave Janković na Grbavici, samo nekoliko desetina metara od dvorane koja bi uskoro trebala nositi njegovo ime. Vlahovića je Državni sud osudio na 42 godine zatvora zbog vršenja progona mučenjima, silovanjima, prisilnim nestancima, zatvaranjima, odvođenjima u ropstvo, pljačkom imovine i drugim nečovječnim djelima u naselju Grbavica.
U navodima iz prvostepene presude koje je potvrdilo Apelaciono vijeće, Vlahović je u junu 1992. godine uz prijetnju oružjem izveo iz stana Ćerimagića, nakon čega je naišao Čengić, koji ga je pokušao zaštititi. Vlahović ih je obojicu odveo na nepoznatu lokaciju, a potom ustrijelio.
Posmrtni ostaci Čengića i Ćerimagića pronađeni su nakon rata.
Kao neko ko je odrastao sa Čengićem, igrao s njim rukomet i poznavao njegovu porodicu, Halilović se Čengića, sina Ferida Čengića, gradonačelnika Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata, sjeća kao osobe velikog srca, vedrog duha i vrhunskog sportiste.
“Najdraže kod njega mi je bilo što je bio susretljiv. Vrlo brzo je sklapao prijateljstva. Pomagao je starijim ljudima i mlađima. Ništa mu nije bilo da, onako obučen lijepo, uđe u ‘Fis’ da se isprlja da bi mlađima pokazao kako se šutira, kako se dodaje lopta. Izuzetan je bio”, kaže Halilović.
Kroz smijeh dodaje da je Goran bio jako zgodan i da su ga pratile djevojke, zbog čega ga je društvo zadirkivalo.
Višegodišnje ignorisanje poziva za odavanje počasti
Inicijativa da se sportska dvorana nazove po Čengiću pokrenuta je prije više od deset godina, ali je ignorisana ili odbijana sve do ove godine. Grupa građana je još 2008. godine uputila takvu inicijativu tadašnjem načelniku Općine Novo Sarajevo Nedžadu Koldži. Zatim je 2013. godine tadašnja vijećnica Naše stranke Sanja Lazar uputila inicijativu prema Općinskom vijeću Novo Sarajevo, objašnjava za BIRN BiH Vildana Bešlija, zastupnica Naše stranke u Skupštini Kantona Sarajevo.
Ali nijedna od tih inicijativa nije usvojena, pa je dvorana 2016. godine, na dan reintegracije Grbavice, otvorena bez imena.
Na nadgrobnom spomeniku Goranu Čengiću na sarajevskom groblju “Bare” danas uz njegovo i imena drugih članova njegove porodice stoji i ime njegove majke Nataše Zimonjić-Čengić, koja je preminula 2020. godine.
Ko je bio Goran čengić
Goran Čengić rođen je 1946. godine u Sarajevu. Bio je istaknuti rukometaš klubova Bosna, Mlada Bosna, Crvena zvezda i reperezentacije SFRJ 1963, a u svojoj sedamnaestoj godini sa RK Bosna osvaja Kup Jugoslavije.
Goran je bio odgajan u duhu antifašističkih ideala, prije svega slobode i jednakosti za sve ljude, koje su baštinili njegovi roditelji Nataša Zimonjić-Čengić i Ferid Fićo Čengić, koji je bio poslije Drugog svjetskog rata prvi poslijeratni gradonačelnik Sarajeva.
Goran je živio u okupiranom Sarajevu, na Grbavici odakle je odveden i ubijen 14. juna 1992. godine prilikom spašavanja svog komšije doktora Husnije Ćerimagića po kojeg je došao Veselin Vlahović Batko, poznatiji kao “monstrum s Grbavice“.
Čuvši galamu, izašao je iz svog stana i suočio se sa ozloglašenim ubicom Veselinom Vlahovićem Batkom. Njegov pokušaj da spasi komšiju nije uspio, naprotiv Batko je odveo i Gorana Čengića, čije je tijelo, zajedno s tijelom Husnije Ćerimagića, nakon devet godina od ubistva pronađeno i pokopano.
Goran Čengić je proglašen Pravednikom 2013, kad mu je posthumno dodijeljeno priznanje za građansku hrabrost "Dušan Kondor".
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.