Hemon za Radiosarajevo: Mnogo knjiga nikad nije opasno, samo jedna je opasna

Zahvaljujući najistaknutijem bosanskohercegovačkom autoru s adresom u Sjedinjenim Američkim Državama Aleksandru Saši Hemonu prvo izdanje ovog festivala ugostilo je neka od najznačajnijih svjetskih autora, kritičara i urednika.

U danima festivala kada je sarajevskoj publici predstavljeno deset novih naslova, kako bh. tako i inostranih autora, našle su se i dvije knjige ovogodišnjeg kuratora Bookstana Aleksandra Hemona. Riječ je o naslovima Kako su nastali ratovi zombija te Povratak u Hemonwood.

Decenijama Hemon piše kolumne, a posljednjih godina objavljuje ih za čitatelje portala Radiosarajevo.ba. Upravo te kolumne predstavljaju sadržaj njegove nove knjige čija je promocija održana sinoć u Sarajevu i jednako kao i na prethodnoj promociji Galerija Akademije likovnih umjetnosti bila je premala da primi sve posjetioce.

“Buybook je odgojio generacije čitalaca i ja sam imao sreće da budem vezan za Buybook. Već postoji ta zajednica čitaoca, Buybooka i mene. Već postoji ta tradicija i nema potrebe kupiti ljude po ulici kako bi došli na promociju", kaže na početku razgovora Hemon.

Na pitanje gdje je taj Hemonwood, odgovara nam: „Hemonwood je u mojoj glavi. Hemonwood je neka zamišljena kategorija. Nekada sam radio u omladinskom programu Radija Sarajevo i u jednom trenutku sam predložio da imam svoju emisiju koja bi se bavila filmom. Trebao sam predložiti naziv emisije, a šef je zatražio da uključim i svoje ime u naziv emisije. Emisija je dobila ime Hemonwood, a to je kasnije postao i moj nadimak jer su me prijatelji s radija počeli zvati Wood. To su zapravo kulise u mojoj glavi gdje se pričaju priče“.

Tamo gdje nam kontinuirano priča priče, Hemon istovremeno čita priče svojih kolega kolumnista Miljenka Jergovića, Ahmeda Burića...

„Čitam Radiosarajevo.ba. Sada već po navici. Od vijesti, naslova do kolumni - to je moj oblik komunikacije s mojim izvornim prostorom. Nema posebno jednih tema koje su mi interesantnije od drugih, jednostavno čitava slika mi je tu."

Željo je početak svega

Poznat kao veliki navijač FK Željezničar, Hemon je u više navrata u domaćim i medijima u regiji izražavao svoju ljubav prema plavom dresu što je posljednji put dokazao u martu ove godine kada je posjetio Stadion Grbavica, učlanio se u Klub, te podržao projekat “Stolica za evropsku Grbavicu“. Rukovodstvo ovog kluba mu se odužilo upravo na promociji knjige kada mu je uručen dres s njegovim imenom.

„U smislu fudbala i u smislu orijentira u mom sarajevskom životu, Željo je početak svega. Ovdje sam s porodicom, svojoj starijoj kćerki sam pokazivao stadion objašnjavao šta mi to znači, koji je moj tim, koji je moj klub. Željo je jedna od najboljih stvari koja nam se dešavala prije rata. To je jedna od linija identifikacije, barem za mene sa Sarajevom. Sarajevo je u to vrijeme, vrijeme zlatne Željine generacije '80-ih godina koju je vodio Ivica Osim, bilo odličan grad. Tada je Sarajevo bilo grad pun potencijala, ideja, talenta i pametnih ljudi. Željo je dio onog najboljeg u ovom gradu.“

Bolje i gore sutra

Svjestan svijeta u kojem živimo koji bi mogao sutra krenuti na bolje ili prije na gore uvijek konstatira kako će Sarajevo biti tu.

„Vrlo je teško da se ukine, obriše jedan grad. Lakše je uništiti državu nego grad. Države dolaze i odlaze, a gradovi nekako ostaju. Sarajevo će uvijek biti, osim ako neko baci atomsku bombu. Dok bude ljudi koji žive i praktikuju život u ovom gradu neke će stvari da budu bolje a neke gore. Ovdje ima pametnih i talentovanih ljudi. Ova godina je recimo bolja od prošle jer imamo Bookstan a prošle godine ga nije bilo, a kakva će biti naredna to ćemo da vidimo.“

Izbor manjeg od dva zla

Razgovarajući s Hemonom osvrnuli smo se i na aktuelne političke prilike u zemlji u kojoj živi već 25 godina. Američki sistem, kaže nam, već dugo funkcionira na način da se bira manje od dva zla.

„Možda tako politika uvijek funkcioniše. U dobrom sistemu ima više od dva zla. Ima gradacija zla sve do neke dobre pozicije. Ali Trump je apokalipsa, mislim, čak i ako ga ne izaberu šteta koju je on počinio i koju će da počini je neizmjerna. Ovo je simptom degradacije i pada Amerike koji je započeo s invazijom na Irak. Ja sam daleko od toga da mi je Hillary Clinton draga, ali Hillary još uvijek pripada svijetu politike u kojem operiše razumno čak i ako je pogrešno. Ima neku viziju kako stvari trebaju da funkcionišu. S tom vizijom ja mogu da se slažem ili ne slažem, ali mogu da pretpostavim da je ta vizija posljedica nekog misaonog procesa i razmatranja različitih mogućnosti.

Trump  je idiot koji nema nikakvog programa osim stvaranja konflikta, da ako uplašimo dovoljno 'ovih', onda će 'oni' da glasaju za nas. Njegovi ovi su američki bijelci koje on plaši svojim rasizmom u nadi da će ih biti više od svih drugih. On nema nikakvog programa čak ni konzervativnog glupog programa. Iza toga nema ništa, to je nihilizam“, ističe Hemon.

Ono što šteti knjizi nisu mašine nego ljudi

Kolaps i spor oporavak obrazovnog sistema predstavlja veliki problem Bosne i Hercegovine. Nije tehnologija ta koja narušava kulturu čitanja, za to je odgovoran prije svega čovjek, smatra Hemon.

„Ono što šteti knjizi nisu mašine nego ljudi koji ne vjeruju da treba da se čitaju knjige. Postoje i ljudi koji misle da treba da se čita samo jedna knjiga jer sva je istina u samo jednoj knjizi. Takvi su najveći neprijatelji knjige. Mnogo knjiga nikad nije opasno samo jedna knjiga je opasna, to je rekao i Danilo Kiš. Način na koji obrazovanje funkcioniše i kako gleda na važnost čitanja i da li je obrazovanje organizovano na način da ohrabruje kritičko razmišljanje, to su stvari o kojima se treba brinuti“.

Dobra atmosfera festivala osjeti se u zraku

Događaj kao što je Bookstan nije lako osmisliti i organizirati, naglasio je Hemon sinoć na promociji knjige Povrataku u Hemonwood.  Prvi festival, prema njemu je odličan, a takvog su razmišljanja i gosti te publika.

Za ovog velikog autora i čovjeka posebno zadovoljstvo predstavlja susret njegovih inostranih i domaćih prijatelja. Ovo je, kaže nam, vrijeme kada se dva različita života spajaju u istoj prostoriji za istim stolom. I ko zna, možda upravo posljednji događaji iz rodnog grada budu inspiracija za neke nove naslove i stranice knjige kojoj su ljubitelji Sašinog rada uvijek raduju.