Helena Klakočar - Vukšić i Irena Jukić - Pranjić

Razgovarala: Tamara Zablocki

Niz regionalnih književnica uslovno mlađe generacije prekinućemo sinkretičkom vrstom umjetnosti koja predstavlja nešto drugačije pričanje priča, a to je strip. U Sarajevu su, povodom Dana stripa koje organizuje udruženje Drugi ugao, gostovale strip dvije hrvatske autorice sa dugogodišnjim stažom i zavidnom karijerom na ovom, ne toliko čestom polju kulturnog djelovanja.

Ilustratorica i historičarka umjetnosti Irena Jukić - Pranjić stripom se bavi 15 godina, a stripove je objavljivala u Zarezu, Nomadu, beogradskom Feminus ludens, ljubljanskom Break 21, poljskoj reviji Globeshit, Igraonici, Večernjiem listu, te na sajtovima Stripburger, Komikaze, Lambiek.net, i drugim. Najpoznatija je ipak kao urednica antologije Ženski strip na Balkanu (Fibra, 2009.), jedinstvene knjige ove vrste na našim prostorima, koja okuplja 24 strip autorice iz Srbije, Hrvatske, BiH, Slovenije, Makedonije i Bugarske.

Sarajevska promocija antologije, čiji cilj nije bio getoizirati strip autorice prema njihovoj rodnoj pripadnosti nego popularizovati rad najznačajnijih i najkreativnijih profesionalnih strip autorica i skupiti pregled njihovih radova na jednom mjestu, upriličena je u petak na Danima stripa. Antologija Ženski strip na Balkanu značajna je i po tome što je prvo izdanje rasprodato u šest mjeseci, što je za strip izdanja svojevrsni nedostižni ideal, a prema riječima urednice, vrijednost knjige je i u tome što je došla do nestripovske publike i ispunila svoju zadaću.

Samostalna umjetnica, ilustratorica i animatorica Helena Klakočar – Vukšić završila je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a potom slikarstvo i filmsku animaciju u Holandiji. Radovi su joj objavljivani u Poletu, Vidicima, Heroini, Mladini, Bashi Boozuk. Danas živi između Hrvatske i Holandije. Sarajevskoj publici Helena se predstavila dokumentarnim stripom Nemirno more (Fabrika knjiga, Beograd, 2009.), pričom koja prati porodicu koja pred početak rata u bivšoj Jugoslaviji kreće na krstarenje svojeručno napravljenim katamaranom, a potaknuta lošim vijestima iz domovine, odlučuje produžiti ljetovanje.

Sa gošćama Dana stripa razgovarali smo o stanju u izdavaštvu kada je u pitanju strip, autoricama i autorima i razlikama koje među njima (ne) postoje, antologiji Ženski strip na Balkanu, te temama kojima se one bave u svojim radovima.

RS: Po kom kriteriju su birane autorice za antologiju Ženski strip na Balkanu, budući da ih sigurno postoji više od 24?

Jukić – Pranjić: Prvi kriterij je bio kvalitet priče i crteža, koji govori sam za sebe, a drugi je bila biografija autorica. Sve izabrane se bave stripom dugi niz godina i objavile su barem dvadeset, trideset, četrdeset tabli stripa, što je također dovoljan razlog da ih se smatra ozbiljnim strip autoricama.

Irena Jukić - Pranjić

RS: I dobro, ima li razlike između stripa koji stvara žena i stripa koji stvara muškarac?

Jukić – Pranjić: Te razlike nisu toliko vidljive, često znate da je riječ o ženskom stripu samo zato što znate ime autorice, a s druge strane bi se i mnogi autori našli uvrijeđenim kad biste od njihovog, muškog stripa očekivali testosteronski nabijene priče pune borbe i herojstva. Kako sam to rekla u uvodu knjige, to što nisu muškarci autorice nije sprečavalo, a to što su žene nije ih ograničavalo u namjeri da se ozbiljno bave stripom.

U antologiji se ne vidi da su žene opterećene temama borbe za ravnopravnost spolova, ili da osjećaju da moraju stalno naglašavati svoju žensku perspektivu. Već u prvom listanju knjige primjećuje se velika raznolikost stilova crteža i tema priče. Tu su zastupljeni svi crtački stilovi i žanrovi: autorski strip, underground, belgijska i francuska škola, Marvelovski stil, strip za djecu, američki underground. Jedino što nedostaje su veliki serijali, kakav je bio Zagor, zbog nepostojanja izdavača na našim prostorima koji bi takav strip izdavao.

Zanimljiva razlika, možda jedina koja je vidljiva, je podatak da je 90 posto strip autorica završilo likovnu akademiju, a 90 posto autora nije završilo fakultet ili nisu likovno obrazovani.

RS: Kakav tip žene u svojim radovima predstavljaju strip autorice?

Jukić – Pranjić: Vidljivo je da autorice prave odmak od idealiziranih tipova žene kakvi su prisutni u savremenoj pop kulturi, poput vamp žene ili domaćice. U stripovima izabranih autorica žene su trodimenzionalne sa svim osobinama koje ljudsko biće treba da ima, a ne dvodimenzionalne.

Ilustracija sa naslovnice antologije Ženski strip na Balkanu

RS: Kakva je situacija sa urednicima i izdavačkim kućama, ako možete uporedite stanje u ex-jugoslavenskim zemljama i na zapadu?

Klakočar – Vukšić: Sa urednicima je jako često pitanje prijateljskih veza, iz vlastitog iskustva mogu reći da to vrijedi za sve zemlje na svijetu: osobne veze su najvažnije. Može se dakako desiti da vam neko izda dvije-tri strane i ako vas ne zna, ali za veće poduhvate kakvi su knjige, bez osobne veze ili posebne preporuke ne ide. Žene su naročito onemogućene u tom smislu, jer ih patrijarhalna sredina – a Nizozemska je i patrijarhalnija sredina od naših država – jer vremena za sticanje kontakata važnih za posao imaju samo dok ne dobiju djecu, potom ih sredina ubijedi u to koji bi trebali biti njihovi prioriteti, i tu negdje prilike za profesionalno napredovanje prestaju.

RS: Stoji li još uvijek stereotip da većinu čitalaca stripova čine muškarci?

Klakočar – Vukšić: Publika se uvijek poistovjećuje s autorom, pogledajte samo kako stvari stoje na području chick lit-a, zato su muški autori na području stripa još uvijek prvi izbor. Zanimljivo je i da sa ulaskom žena na neko polje rada cijena tog rada pada, u umjetnosti se to jako dobro vidi. No, ne treba odustati, kao što kaže portugalska animatorica Regina Pessoa: žene trebaju ignorirati takve okolnosti i raditi ono što žele da rade. Također je jako važno animirati žensku publiku, jer se strip autorice često bave temama koje zanimaju žene.

RS: Kojim temama se vi bavite u svojim stripovima?

Klakočar – Vukšić: Knjiga Nemirno more je autobiografska priča o ljetovanju koje se zbog rata u Hrvatskoj pretvorilo u duže izbivanje iz zemlje, i o neobičnim događajima koji su uslijedili, poput porođaja u kući, koji je za Holandiju, gdje smo se zatekli, još tada bio standard. Naredna knjiga koju planiram napraviti bavit će se dehumanizovanim školskim sistemom u kapitalističkom društvu, slučajno je to Holandija ali je isto i u Francuskoj, Engleskoj i okolnim zemljama, sistemom koji utiče na cijeli kasniji život. Tema koja me intrigira i koju također želim obraditi je tzv. zaposlena sirotinja, ljudi koji u zapadnoevropskim zemljama rade po cijeli dan, a to im nije dovoljno da prežive i hrane se u narodnim kuhinjama.

Možda će neko pomisliti da ovako ozbiljne teme bolje pristaju nekom drugom mediju, a ne stripu, ali se meni čini da se crtežom još bolje može dočarati atmosfera i njihova ozbiljnost.

Iz stripa Nemirno more

Jukić – Pranjić: Ja, s jedne strane, radim komercijalni dječiji strip, ilustracije za dječije magazine i slikovnice, a s druge strane radim autorske stripove koji najčešće predstavljaju moje osobne osvrte na svakodnevicu. To nisu dnevnički, faktografski zapisi, nego pokušaj da se od esencije određenog trenutka napravi nešto više. Često koristim simbole i metafore, a tematski me dosta zanimaju međuljudski odnosi.

RS: Irena, ilustrirali ste poeziju Asje Bakić, postoje li još neki/e književnici/e s kojima ste sarađivali na ovaj način?

Jukić – Pranjić: Zanimljivo je da smo Asja i ja imale sasvim drugačiju ideju o tome kako umjetnost treba djelovati u svijetu, ali je ta saradnja bila uspješna. Trenutno radim strip po priči Jedan život Nenada Veličkovića.

RS: Mogu li autori i autorice sa naših prostora živjeti od stripa?

Jukić – Pranjić: Neki strip autori i autorice mogu lijepo i kvalitetno živjeti od stripa, a većinom se radi o onima koji žive na Balkanu, a rade za američke izdavače, recimo. Drugu grupu čine autori koji kombiniraju strip, animaciju, ilustraciju i dizajn, te od toga žive, a treći su entuzijasti koji crtaju strip nakon radnog vremena odrađenog u nekoj firmi ili instituciji. Tu spadam i ja, radim u školi i još nemam tu sreću da mogu dati otkaz i baviti se samo stripom.

RS: Preporučite nam regionalne autorice na koje bi neko ko ih još nije otkrio – trebao obratiti pažnju.

Klakočar – Vukšić: Meni je jako draga Irena Jukić – Pranjić, zatim Magda Dulčić i Dunja Janković, njih redovno pratim i čitam.

Jukić  - Pranjić: Ja bih preporučila sve autorice koje su se našle u antologiji, ali ako moram imenovati onda su to Maja Veselinović, Nina Bunjevac, Magda Dulčić, Dunja Janković, Sonja Gašperov, Bojana Dimitrovski, Ljubica Hajdler ...