Esma Palić, supruga heroja Avde Palića: Žepa je ostavljena i zaboravljena

Danas se navršavaju 24 godine od pada Žepe, navodno “zaštićene i demilitarizovane zone” Ujedinjenih nacija (UN).  Tim povodom, kako je ranije najavljeno, u tom mjestu će biti otkriveno centralno spomen-obilježje svim šehidima stradalim u ratu na području Žepe u periodu od 1992. do 1995. godine. 

Razgovarao: Faruk Vele

Podsjetimo, petnaestak dana nakon pada Srebrenice, dok su jedinice zločinca Ratka Mladića još uvijek dovršavale masovna ubistva i skrivanja tijela hiljada ubijenih, genocidni stroj je nastavio svoj zlokobni put. 

Nakon što je nakon što je iz Žepe izašao posljednji autobus sa civilima, pripadnici Mladićevih snaga zarobili su legendarnog komandanta odbrane Avdu Palića, predsjednika Ratnog predsjedništva Općine Žepa Mehmeda ef. Hajrića i komandanta Civilne zaštite Amira Imamovića. 

Oni su učestvovali u pregovorima kojima je posredovao Ukrajinski bataljon UNPROFOR-a. Pred očima pripadnika UN-ovih snaga su zarobljeni i kasnije likvidirani. Zbog toga se godišnjica genocida obilježava upravo na dan njihovog hapšenja. 

Kako i u Srebrenici, "nije bilo nikog koji je mogao i htio doći da vidi tragediju koja se dešava Žepi i njenim stanovnicima". 

Komandant Palić, prije svega, te ef. Hajrić i Imamović, zajedno s njihovom saborcima, najzaslužniji su što se u Žepi nije ponovila Srebrenica. Oni su svoje živote položili za živote stanovnika Žepe. U vremenu od 1992.-1995. godine poginulo je više od 457 Žepljaka u bitkama za opstanak Žepe, a na spisku ubijenih Žepljaka u agresiji ukupno je više od 800 osoba. 

Nažalost, kao i tada, i danas je Žepa i ostavljena i zaboravljena. Potvrđuje nam to i Esma Palić, supruga komandanta Palića s kojom smo razgovarali u povodu pada enklave i još jedne nesretne stranice naše skore historije. 

Radiosarajevo.ba: Navršavaju se 24 godine od pada Žepe. S obzirom da je svakog jula fokus, s razlogom, na Srebrenici, nerijetko se tragedija Žepe zaboravlja ili premalo spominje. Sigurno naviru sjećanja. Kako danas gledate na golgotu Žepe? 

PALIĆ: Ja sam svjedok onog što je bilo prije 24 godine u Žepi. Znači, od trenutka kada sam sama pronašla posmrtne ostatke rahmetli supruga, i smirila njegove kosti, zaokružila sam tu priču vezanu za istinu. A poslije toga, a u sudskim procesima je zadovoljen određeni dio pravde. Na neki način, ja sam imala priliku da ono što je bilo tamo stavim u određeni kontekst pravde i istine. 

Dvadeset i četiri godine poslije, možda će zvučati pesimistično, ali  mi nismo dakle u generalnom smislu puno odmakli. Nije ovo vrijeme u kojem mi možemo da kažemo "bio je rat, bilo je teško". I danas puno toga postoji što je teško za prosječnog građanina ovog zemlje. Ali, preživjeli smo, idemo dalje. Ja uvijek kažem, moramo se sjećati, ne smijemo zaboraviti, ali to treba da bude na jedan zdrav način. Da to pomaže nama i da čuva dostojanstvo naših najdražih koji su svoje živote dali za našu današnju slobodu, pa kakva god da je. 

Radiosarajevo.ba: Nakon toliko godina svjedoci smo konstantnog procesa negiranja genocida i zločina. To je sada vrlo jasna strategija jedne države, Srbije, i jednog entiteta. Koliko Vas to kao žrtvu i svjedoke boli? Ugledna historičarka Latinka Perović veli da se genocid negira jer se nije odustalo od velikosrpskog koncepta. 

PALIĆ:  Gospođa Perović se, ja mislim, malo dotakla politike. Ja ću pokušati da napravim diferencu od politike i da kažem kako to izgleda za nekog ko je preživio zločine u istočnoj Bosni. Rekla sam to i vjerujte, jer to i međunarodni dokumenti kažu, gore od zločina je negiranje zločina. Dakle neko vas rani do bola, uništi vam život, uzme vam voljene, uradi sve najgore, i onda, umjesto da barem ćuti, da ništa ne govori, on vašu ranu do te mjere povrjeđuje i ponižava. 

Dakle, ne dâ vašem dostojanstvu da ozdravi. Sva poniženja koja smo doživjeli... Meni je u cijeloj priči bol bio jedna dimenzija, ali osjećaj poniženja koji su nam namijenili i koji su nam htjeli zakovati kao sudbnu - za mene je bilo daleko gore. Taj osjećaj većih i manjih, jačih i slabijih, vrjednijih i bezvrijednih. Uradili su zločine, uzeli nam najmilije, ponizili i na kraju, to negiranje dolazi kao najteži zločin. 

Suđenja ne mogu završiti priču, dok se ne osude oni koji negiraju genocid i zločine. 

Ne negiraju samo političari. Imate masu neupućenih, neznalica, onih koji su dobili priliku da pričaju u javnom prostoru, bilo gdje. Mnogi su sebi daju za pravo da komentarišu na jedan povrjeđujući način iskustvo žrtava i negiraju što je bilo. Historijske činjenice ko ne poznaje, ne treba o njima ni pričati. 

Radiosarajevo.ba: Zadnjih dana ponovo se na društvenim mrežama mogao naći snimak u kojem zločinac Ratko Mladić govori, između ostalog, i o dešavanjima u Žepi. Ko je odgovaran za dramu Žepe? 

PALIĆ: Srebrenica i tragedija Srebrenice je, da tako kažemo, kontaminirala ovaj prostor. Medijski i svaki drugi prostor zbog težine tog zločina. Sve što je došlo poslije, a puno je nevolja bilo i prije i poslije, sve je palo u sjenu. Meni se čini dirigovanim ponašanje i politike i svih onih oko politike. Izvukli su Srebrenicu, i neka su, jer Srebrenica jeste najobimniji zločin, genocid bez presedana an tlu Evrope, ali ima zločina i u drugim mjestima. 

Definitivno su pali u sjenu. Žepa je bila imala istu sudbinu. Isto joj je bilo propisano. Mi koji smo tamo bili, znamo šta smo preživjeli i kako nam je bilo. Znamo ko se borio i kako se sve završilo. Iskreno rečeno, tada sam rekla, rekla sam mnogo puta, kažem i danas. Mislim da nije urađeno sve što se moglo uraditi za moga supruga, dok je bio živ. Jer, ipak, bio je jedno vrijeme živ. Postoje i tragovi inertnosti odgovornih i onih koji su mogli, a nisu učinili. Da je Avdo bio na mjestu pojedinih tadašnjih rukovodioca i u Armiji BiH i u politici, Avdo bi prevrnuo i nebo i zemlju da ih oslobodi. 

Ja sam nedavno pričala - u Žepi je zarobljen jedan čoban. Za njega je Avdo sve digao, čak i UNPROFOR (United Nations PROtection FORces - Zaštitne snage Ujedinjenih naroda), kako bi oslobodio tog čovjeka. Na neki način 24 sata opsjedao UNPROFOR dok ovi nisu uspjeli od četničke strane da izvuku tog čobanina. A Avdo je bio oficir koji je bio zarobljen u bazi UN-a, pred očima cijelog svijeta, kao pregovarač. Molim Vas, ne treba pričati, imaju dokumenti ko je šta uradio i koliko je uradio. 

Radiosarajevo.ba: Koliko se država odužila porodici Palić i osvjetljavanju uloge rahmetli Avde koji je bio istinski heroj? 

PALIĆ:  Postojali su ljudi koji su poštovali i Avdu i ono što je Avdo uradio, koji su bili na određenim  mjestima i uvažavali su te pozicije njegovo djelo. Ja i moja djeca nismo nešto previše ni očekivali, da budem iskrena. Uvijek smo se nekako naslanjali na naše snage. Ali ono što je bilo u okviru zakona, to je pripadalo porodici. Nismo bili među favoritima, definitivno. Ali nije ni važno. Svi treba da se borimo. Bilo je u ovoj zemlji puno onih koji su bili zaslužni. Bilo je puno onih koji su bili oštećeni. Treba ljudima dati priliku da se bore. Meni je žao, ali mislim da će doći vrijeme kada će se svi postidjeti. 

Radiosarajevo.ba: Gdje je danas Žepa, kako ona danas živi? Koliko je zaboravljena? 

PALIĆ: Žepa je zaboravljena i ostavljena. Srebrenica je očišćena kroz genocid i masovna ubijanja. Žepa je očišćena protjerivanjem i premještanjem u treće zemlje. Vi danas imate više Žepljaka u St. Louisu, raznim gradovima Amerike, Norveške, Finske, Australije, nego u BiH. Žepljaci su se i prije rata masovno iseljavali  u Sarajevo. 

Danas u Žepi imate jedan manji broj domaćinstava gdje živi stariji svijet. Politika RS čini sve da uništi Žepu, da tamo života više nema. Zbog toga moja očekivanja u budućnost nisu tako optimistična. Isto tako znam da postoje oni koji će vjerovatno dolaziti, ako treba i iz aviona i helikoptera se spuštati u Žepu. Jer  ne smijemo zaboraviti mjesto u kojem su vođene časne borbe za odbranu BiH i iz kojeg su potekli časni borci, časne istine. Ja sam ponosna na ono što smo mi u ratu uradili. Neka neko kaže kome su Žepljaci učinili zlo. Kome je iz Žepe došlo zlo, a Žepi i Žepljacima je učinjeno zlo.