Ema Martinović: Sarajka koja je preživjela Breivika

Ema Martinović, 18-godišnjakinja porijeklom iz Sarajeva, jedna je od povrijeđenih u krvavnom pohodu Andersa Breivika na otoku Utoya. Ema se sa otoka spasila plivajući preko dva sata. Uprkos ranjavanJu, ostala je pribrana i čak spasila nekoliko prijatelja. Svoje krvavo iskustvo opisala je i u svom blogu.

Kada je Breivik počeo sa svojim pohodom, Ema je sa prijateljimaa pobjegla u šumu gdje su, u panici, počeli zvati roditelje i policiju.

Putem SMS poruka stupila je u kontakt sa još nekoliko prijatelja koji su se skrivali, a kada je vidjela da im se Breivik približava počela se moliti. Prijatelje je zamolila da se smire, a zatim je poruku poslala vođi omladine (Ema je, inače, jedan od vođa omladine norveške Laburističke stranke). On im je savjetovao da pokušaju otplivati sa otoka.

"Prenijela sam to prijateljima. Ali, prvo sam se htjela uvjeriti da smo sigurni i otišla sam do obale. Vidjela sam jednog prijatelja kako leži licem okrenutim prema zemlji. Bio je mrtav, upucan u glavu. Nisam imala vremena. Rekla sam prijateljicama da u grudnjak stave ličnu kartu i sve vrijednosti koje imaju uz sebe i da pokušamo otplivati što dalje", prisjetila se Ema u blogu.

"Čula sam prijatelje kako plaču. Počela sam vikati da glavu drže iznad vode, da dišu i plivaju. Okrenula sam se na leđa i vidjela ga kako stoji na otoku u policijskoj uniformi, vidjela sam oružje u njegovim rukama. U tom trenutku metak je proletio blizu nas. Vidjela sam krv i počela sam brže plivati", napisala je Ema.

Plivajući na leđima na obali je vidjela prijatelja koji pokušava skočiti u vodu. Naredne sekunde bio je mrtav.

"Pucao mu je u glavu. U tom trenutku sam željela da mogu sve gurnuti u vodu ili natjerati ih da trče. Vrištala sam. Govorila sam im da plivaju ili da bježe, ali bilo je bučno. Taj gad je pucao, a iznad nas je nadlijetao helikopter. Počela sam paničariti i užurbano disati. Osjetila sam bol. Začula sam jednu prijateljicu iza mene kako vrišti. Vratila sam se i pomogla joj da pliva. U sebi sam ponavljala: jedan zamah za majku, jedan za oca, jedan za brata i jedan za Robina. Dok sam pokušavala plivati prijateljica mi je rekla da krvarim. Moj ruka je bila prekrivena krvlju, no pokušavala sam se koncentrirati na plivanje. Iza mojih leđa čula se pucnjava i krici", napisala je dalje u blogu.

Iako ranjena, uspjela je ostati sabrana i pomoći prijateljima koji su plivali uz nju. U trenutku kada je ugledala čamac zaplivala je najbrže što je mogla. Mahala je i vrištala dozivajući pomoć.

"Rekla sam prijateljima da ću ja plivati ispred njih u slučaju da je taj čamac zamka ubice. Nismo nikome mogli vjerovati. No, čovjek me je povukao iz vode i rekao da sam na sigurnom. Zatim smo spasili ostale moje prijatelje. Napokon smo bili na sigurnom", napisala je Ema.



Ema je zbrinuta u bolnici, nije teže povrijeđena, iako je još u šoku. Njenu priču prenijeli su brojni norveški i svjetski mediji.

Ema je rođena u Sarajevu, 1992. godine, kada je sa porodicom tokom rata izbjegla u Norvešku.

"Apsolutno je bilo nezamislivo da se u Norveškoj ovakvo nešto dogodi. Tako sam sretan što je moja kćerka živa", izjavio je Džemal Martinović, Emin otac, za norvešku TV2. Pored toga, objasnio je i kako je Ema prošla policijsku obuku, što joj je najvjerovatnije i pomoglo da ostane sabrana.