Džemal Bisić: Optimističan sam za ZOI'84, ali...

ZOI'84 je preduzeće koje čuva sjećanje Sarajlija, Bosanaca i Hercegovaca, ali i cijelog svijeta na XIV Zimske olimpijske igre. Bjelašnica, Igman, Jahorina, Trebević,  ljepoticu do ljepotice povezuju sjećanje na neka ljepša vremena, ali i očekivanje boljih. Nadamo se možda i nekim novim Olimpijskim igrama u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.   

Trenutna situacija u preduzeću ZOI'84. je teška, dugovanja su velika, ali optimizma ne nedostaje. Džemal Bisić je novi/stari direktor preduzeća. Prvi 'mandat' je imao od 2002. do 2007. godine. Nakon neopozive ostavke Marijane Podrug Arapović v.d direktorice preduzeća, Bisić je ponovno izabran na ovo mjesto. Sa Bisićem smo razgovarali o novoj sezoni na planinama, o pomalo zaboravljenim olimpijskim čarima Sarajeva, bob stazi i planovima za budućnost i stabilizaciju preduzeća.

Razgovarala: Ermina Skorupan-Husejnović, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Ovo je Vaš drugi mandat na mjestu direktora preduzeća ZOI’84. Koliko se sve promijenilo od 2007. godine i kakva je trenutna situacija?  

Bisić: Period mog prvog mandata je značio povratak firme na „pozitivnu nulu“. Uspjeli smo podići sve parametre: plate smo isplaćivali redovno, istovremeno vratili  oko dva miliona kredita, uspjeli smo i dva miliona investirati na Bjelašnicu, Igman i djelimično u Zetru. „Krvna slika“ preduzeća je bila puno bolja.  Najveći problem sa kojim se susrećem na početku ovog drugog mandata su velike finansijske obaveze koje se moraju izmiriti.

ZOI’84 je kao kantonalno javno preduzeće, registrovano 2006. i tada se politika 'zainteresovala' za ZOI'84. Radilo se bez strategije, izgradili su se apartmani na Bjelašnici bez obaveze iznajmljivanja bar jedan mjesec, dok ni u jedan posto prioriteta nije stavljen glavni razlog dolaska ljudi na planinu, a to je skijanje. Niko nije razmišljao na koji način dugoročno razvijati zimski centar Bjelašnica . Za vrijeme mog prvog mandata sve investicije u  sportsku infrastrukturu, obeveze prema državi, dobavljačima i zaposlenicima  servisirali smo svojim sredstvima. Nažalost, danas je ZOI'84 pred stečajem.

U međuvremenu se zaposlio nerealno veliki broj ljudi. Normalno se radilo sa 100 uposlenih, a sada  imamo 200. Postali smo socijalna ustanova, a ne tržišno orijentisano preduzeće. Višak uposlenih je  ogroman teret koji ZOI,  ako misli da preživi, mora da riješi u rekordnom roku. Razumijem strahove uposlenih, ali ako želimo opstati moramo napraviti rezove. Kroz nove projekte ćemo pokušati osigurati dodatna radna mjesta. Nažalost, mnogi će morati potražiti neki drugi posao.

U međuvremenu sredstva se nisu uspijevala opravdati na zakonski način. Povećao se broj ljudi, dio sredstava namijenjenih razvoju sportske infrastrukture  bio je usmjeravan na plate prevelikog broja uposlenih, a ni to nije bilo dovoljno, pa se kratkoročno zaduživalo kod banaka. I tako se došlo u situaciju da ZOI trenutno ima 11 miliona obaveza, što je ogroman deficit.

Radiosarajevo.ba: Na rukovodeće mjesto dolazite u najtežem mogućem trenutku. Zašto ste prihvatili ponudu?

Bisić: Razlog zašto sam se prihvatio posla na mjestu v.d. direktora, iako se niko normalan ne bi prihvatio ovoga, je obećanje da će interventna sredstva doći u narednih 10-15 dana. Ona su nam u ovom trenutku neophodna za pripremu sezone, isplatu plaća i isplatu dobavljača. To bi nam dalo dovoljno zraka u plućima da možemo napraviti dalju strategiju. Imamo spreman program sanacije koji će, ako dobijemo ta sredstva, biti lakše riješiti. Bez tih sredstava svaki naredni korak je iluzoran. Moram reći da smo mi bez tog 'zraka u plućima' pred stečajem.

Ako dobijemo ta sredstva, dobit ćemo i motivaciju ljudi, moju ličnu motivaciju i motivaciju struktura u gradu kojima je u cilju da ZOI opstane i da se ne brukamo na 30. godišnjicu Olimpijade, da se ne brukamo pred Olimpijske igre mladih 2017. U tome sam pronašao motiv da se prihvatim ovoga. Ako ne dobijemo obećanu finansijsku injekciju, ni jedan direktor ne može spasiti situaciju. Imamo obećanje, i Vladi je stalo da preduzeće stane na noge, a moj jedini motiv je ZOI. Ne mogu da prihvatim da je firma u kojoj sam proveo skoro 30 godina u ovakvoj situaciji.

Radiosarajevo.ba: Znamo da je zbog dugovanja prema Elektrodistribuciji bila isključena električna energija. Koliki je trenutni dug?

Bisić: Što se tiče isključenja struje, ZOI je tu žrtveno janje. U smislu - isključit ćemo ZOI-ju struju da pokažemo GRAS-u i Vodovodu da mislimo ozbiljno. Naš dug je bio 170.000 KM, a smanjen je na 140.000 KM. U odnosu na dugovanja GRAS-a i Vodovoda, ovaj iznos je minoran, ali ćemo pokušati i ovo izmiriti što prije.

Radiosarajevo.ba: Uposlenici ZOI-a su protestovali ispred zgrade Vlade KS zbog neizmirenih plata. Jesu li plate i obaveze prema radnicima izmirene? 

Bisić: Dio programa koji očekujemo u narednom periodu bi bio usmjeren i za plate. To je uslov svih uslova. Bez tih sredstava ne možemo ništa.

Radiosarajevo.ba: Govorit ćemo o ljepšim temama. U toku su pripreme za zimsku sezonu, šta posjetioci mogu očekivati ove godine na Bjelašnici i Igmanu? 

Bisić: Ono što možemo vlastitim snagama, mi to već radimo. Nedostaju nam sredstva za rezervne dijelove koje je neophodno promijeniti zbog sigurnosti skijaša. Ušli smo i u pretprodaju karata i ponašamo se kao da će sve biti uredu. Ja sam optimista i očekujemo tu injekciju od Vlade Kantona, kako bismo napravili maksimum za korisnike naših usluga.  

Radiosarajevo.ba: Jedna od najljepših ruševina u svijetu je bob staza na Trebeviću. Nažalost, nema novca za obnovu...

Bisić: Sada je praksa na Olimpijadama je da se pravi montažna bob staza. Ova naša je vrlo skup objekat, pa čak i da nije porušena, bila bi vrlo komplikovana za održavanje. Nažalost, bob staza nije na listi prioriteta, jer moramo ići na masovnost, a to nam trenutno omogućavaju skijaške staze.   

Radiosarajevo.ba: Olimpijski centar Jahorina je u posljednje vrijeme napravio značajne korake ka poboljšanju usluga za skijaše. Da li i na koji način surađujete sa kolegama s Jahorine?

Bisić: Jahorina se odvojila 1991. i nismo više dio jedne cjeline, ali surađujemo. Imali smo pokušaj da objedinimo skijašku kartu, imali smo i ski data sistem koji bi to podržavao i čime bismo softverski riješili problem prihoda. Ne bi trebalo da bude granica i nadam se da će vrijeme donijeti povezanost. Imamo veoma dobre odnose sa kolegama na Jahorini i redovno se dogovaramo pred sezonu. Moj prvi angažman je bio na Jahorini, pet sezona sam radio na toj planini i imam puno prijatelja s kojima radim i surađujem.

Radiosarajevo.ba: Igman je tokom ljeta jedno od omiljenih izletišta za Sarajlije. Koje aktivnosti Igman nudi tokom zimskog perioda?

Bisić: Na Igmanu imamo skijalište na kojem radimo sa ski školama i gdje mlade generacije svake godine uče skijati. Cijenama pokušavamo izaći u susret savezima, školama i organizatorima. Uvijek imamo na umu da su to naši budući konzumenti. Na Igmanu, čak i kad smo na nuli, isplati nam se, jer odgajamo skijaše koji će doći na Bjelašnicu.

Radiosarajevo.ba: Na koji način je regulisan prevoz tokom zimskog perioda do planina?

Bisić: Obično pravimo aranžmane sa GRAS-om, a tu još ima prostora za veću suradnju. Zbog situacije u GRAS-u znamo da im treba posla, a mi smo tu. To su potezi koji idu u prilog priči da kantonalna preduzeća traba da sarađuju. Tržište je veliko i svi možemo biti na dobitku.

Radiosarajevo.ba:  Hoće li klizački sportovi konačno dobiti adekvatan prostor?

Bisić: Sportovi na ledu će već ove sezone biti vraćeni u dvoranu Juan Antonio Samaranch. Ne možemo se hvaliti da smo olimpijski grad, slaviti 30 godina igara, a da sportovi zbog kojih smo dobili olimpijske igre budu taoci neznanja i nesposobnosti pojedinaca i institucija koje su zadužene za pomoć razvoju navedenih sportova. Ne samo kao direktor ZOI (skraćenica koja je izvedena iz Zimske Olimpijske Igre), nego i kao građanin Sarajeva, ja to neću dozvoliti.

Radiosarajevo.ba: Postoji li još uvijek Olimpijski duh iz '84. u glavnom gradu BiH?

Bisić: Veoma teško pitanje. Olimpijski duh postoji, ali se zloupotrebljava. Često smo svjedoci da kad dođe Olimpijska godina, svi pričaju o Olimpijadi, o olimpijskom duhu, ali mislim da je to sve platforma za brutalno trošenje para.  Svi znaju da su ljudi jako osjetljivi na Olimpijadu i nije sporno da se nekad treba pozvati na Olimpijadu, ali isključivo da se podsjetimo svega šta smo uradili i šta nismo, a trebali smo. Došli smo do toga da na Bjelašnici nemamo ni jednu novu instalaciju. Čestitam kolegama na Jahorini koji su napravili tri šesterosjeda što im je udvostručilo promet. Ove sezone će imati 30 posto više cijene od nas jer imaju šta ponuditi. Mi smo ostali sa istim cijenama, jer ne možemo ponuditi ništa.

Kad ljudi kažu Bjelašnica - misle samo na Babin do, a Bjelašnica je prelijepa planina koja ima puno veće kapacitete, naročito tokom ljeta. Babin do je samo jedno zrno u svoj toj ljepoti i treba naći način da se to sve pokaže. Meni je žao što u vrijeme mog prvog mandata nisam uspio kolege ubijediti u neophodnost osvajanja vrha žičarom. To bi nam proširilo mogućnosti korištenja planine i uživanja u njenim čarima – i vremenski a i prostorno.

Radiosarajevo.ba: Hoće li ZOI' 84 izaći iz krize, jeste li optimista? 

Bisić: Optimističan sam, ali me koleba to što smo jednom doveli preduzeće na nulu, a onda se desilo da je politika na razne načine ušla u firmu. Ukoliko za godinu dana opet sve riješimo, ko garantuje da opet neće politika iz nekog razloga, koji nije ni racionalan ni ekonomski, dovesti nekoga koji mjesto neće koristiti za dobrobit zajednice. To je demotivirajuća stvar i često mi na um padne Margareth Tacher koja je, kad je došla na vlast, rekla da sve treba privatizirati. I ja sam za kvalitetnu privatizaciju u kojoj se sve zna, ne za privatizaciju na bosanski način. Kad se identificira vlasnik onda se identificira interes i sve je lakše.

Radiosarajevo.ba: Kako je bilo osamdesetih, kako je bilo raditi u to vrijeme?

Bisić: Ja sam došao ovdje prije skoro 30 godina. To je bila velika firma i bila je poredana po radnim organizacijama. Išle su stvari naprijed. U ratu se sve porušilo i morali smo naći način da žičare koje su u međuvremenu zastarile zamijenimo, da napravimo nove sadržaje. Radili smo s puno entuzijazma, kao, uostalom, i svi tih godina neposredno nakon rata. Ali red poteza nije išao u prilog preduzeću. U svakom slučaju, prije je bilo puno ugodnije. Uvijek sam bio pragmatičan, ali uvijek imate grupu ljudi koja olimpijski duh zloupotrebljava i zloupotrebljava osjećaje ljudi ovog grada. Ja ću, ipak, dati sve što je u mojoj moći da firmi vratim dostojanstvo, ali očekujem podršku Vlade kantona. Kad to uradim, mogu mirno u penziju.

Radiosarajevo.ba: Hvala Vam na izdvojenom vremenu.