Doajen kamere Tomo Ljevak je najstariji gledalac SFF-a

Mnogi filmovi i serije nastali u kinematografiji bivše SFRJ snimljeni su kamerom Tome Ljevaka, filmskog profesionalca koji za sebe kaže da će "za trinaest godina napuniti sto". 

Trenutno živi na relaciji Švedska - Sarajevo, a unazad šest-sedam godina ne propušta ni jedan Sarajevo Film Festival, gdje najčešće prati selekciju dokumentarnih filmova. 

Otkako je prvi put uzeo kameru u ruke, mijenjali su se društveno-politički sistemi, tehnologija, teme, filmska estetika. Pitamo gospodina Ljevaka da li ima nešto što se u svijetu filma svo ovo vrijeme nije promijenilo. 

"Inovativnost i intuicija su karakteristike koje treba posjedovati svaki filmski umjetnik. Bez toga nema dobrog rezultata", kaže gospodin Ljevak u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Njegova glad za filmovima i živahan duh dokazuju da je umjetnost "hrana za dušu", koja nam ne da ostarimo. O tajni svoje dugovječnosti, naš sugovornik kaže:  

"Ono što me održavalo je timski rad. Četrdeset godina sam proveo na filmu i televiziji. Uslovi za rad se mijenjaju, česta su putovanja, ojačate, često mijenjate suradnike i komunicirate s raznim ljudima. Sve to doprinosi dugovječnosti. Srećom, još uvijek mogu razgovarati satima", kaže. Prisjeća se kako je sve počelo:  

"Ostao sam bez oca kad sam imao tri godine, a moja majka je imala utjecaja da dođem na film. Upoznala me s Draganom Mitrovićem koji je radio za tadašnje Filmske novosti. Kad sam imao sedamnaest povremeno sam radio kao njegov pomoćnik. A onda sam jednog dana u novinama vidio konkurs: Bosnafilm traži stipendiste na filmu. Prijavio sam se i nakon sedam dana dobio potvrdan odgovor - dobio sam stipendiju za studij u Zagrebu. Osim kamere, izučavao sam i filmsko svjetlo tako da sam imao cjelovito znanje. Tako sam dobio posao u Bosnafilmu."

Radio je najprije kao asistent, potom i kao kamerman. Surađivao je s najslavnijim režiserima bivše Jugoslavije, među kojima su Branko Bauer, Šiba Krvavac, Gojko Šipovac, Igor Pretnar, Vefik Hadžismajlović, Uroš Kovačević, Bojan Stupica...   

"To što sam tada naučio mi je pomoglo da sam mogao primijeniti u cijeloj svojoj karijeri. Znate u to vrijeme smo štedjeli traku, pa nije bilo beskrajnog ponavljanja kadrova prilikom snimanja. Sve smo nastojali snimiti iz prve. Kasnije sam bio jedan od prvih koji je 'promijenio tehniku' dakle, s filma prešao na televizijsku elektroniku. Kolege filmadžije su mi se čudile zašto sam to uradio, međutim, malo pomalo svi su morali usvajati nova znanja."

U radu na televiziji u lijepoj uspomeni mi ostaje rad na serijalu "Zelena panorama". Bila je to emisija o poljoprivrednicima, u vrijeme kada je u Jugoslaviji poljoprivreda bila cijenjena. U svakom selu u koje bi došli nastojali smo snimiti reportažu, nešto što će kao mali dokumentarac ostati za budućnost. Tada je svaki snimatelj bio i redatelj, svi smo nastojali da to što uradimo bude najbolje", prisjeća se doajen kamere Tomo Ljevak. 

Zašto mu je važan Sarajevo Film Festival? 

"Osjećam se tu kao svoj na svome, uživam u filmovima", kaže nam naš sugovornik, najstariji gledalac SFF-a Tomo Ljevak.