Dino Merlin uoči koncerta u Beogradu: Publika je moja svetinja

Radiosarajevo.ba

Danas mnogi, isuviše olako, sebe nazivaju regionalnim zvijezdama. Dovoljno se pojaviti u nekoj od talent show emisija, otpjevati tuđu pjesmu, svidjeti se glasačima, i dolazi tvojih pet minuta slave. Redaju se pred našim očima, izniknu iz anonimnosti i vraćaju se tamo, a da im ni imena ne stignemo upamtiti. Mnogim takvim zvijezdama tih simboličnih pet minuta slave ne traje mnogo duže u realnom vremenu, ali živimo u epohi u kojoj poznato Warholovo proročanstvo doživljava svoje ispunjenje. 

Dugotrajnost je osobina koja, u ovakvim okolnostima dobiva novi smisao. Biti pred očima publike decenijama, a ne izgubiti suštinu, intrigantnost i žar za onim čime se baviš, to je kvalitet koji posjeduju rijetki. 

A takav je Dino Merlin, kantautor koji već tri decenije ne silazi s vrha, iz albuma u album, pozdravljajući nove generacije publike. 

Sarajevska pop rock škola je fenomen koji je iznjedrio mnoga regionalno znana imena, no ne uspijeva svakome konstatno nadograđivati priču započetu osamdesetih. Za to ti nije dovoljan samo talent i koncept. Kao i svaki drugi ozbiljan posao i ovaj iziskuje neprekidan rad, trud, istraživanje i usavršavanje. A naš sugovornik primjer je za to. 

Pripremajući se za novi pohod u Beograd, Merlin drži svakodnevne višesatne probe, kao da je turneja Hotel Nacional tek počela. Nekoliko minuta za portal Radiosarajevo.ba ipak je našao. 

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Nakon četiri godine, ponovo spremate muzički spektakl za beogradsku publiku. Kažete da su vaše uspomene s tri koncerta koja ste održali 2011. tako lijepe da vam se čini da su održana prošlog mjeseca. Da li novi koncerti u Beogradu nameću još veću odgovornost?

Merlin: Moj svaki novi koncert ima ambiciju da bude bolji od prethodnog i svakom koncertu prilazim s maksimalnom odgovornošću jer na svakom nastupam pred svojom publikom, a to je jedna od mojih svetinja. Moj motivacijski govor bandu u svlačionici pred posljednji koncert na stadionu Koševo u julu ove godine je otprilike bio: Vani nas čeka 70.000 ljudi, ti ljudi su tu zbog nas, odvojili su svoje vrijeme, kupili karte, stoje na kiši i čekaju nas. Oni su od svih mogućnosti koje su imali pod kapom nebeskom, izabrali da večeras dođu na ovaj koncert. Zato jer nas vole. Zato jer vole moje pjesme. Ista je stvar i s Beogradom, s tim da su beogradske arene posebne jer sam se s publikom u Beogradu sreo nakon dugih godina čekanja i to čini koncerte u Beogradu za mene i moju publiku izuzetnim.

Radiosarajevo.ba: Beogradska arena je jedan od najvećih zatvorenih prostora u kojem ste nastupili? Razlikuje li se koncert u areni od koncerta na stadionu?

Merlin: Itekako, u dvorani ne može pasti kiša, ne može puhati vjetar. U produkcijskom smislu, u dvorani je smisleno težiti produkcijskom savršenstvu, a kada je koncert na otvorenom u pitanju, tu su stvari drugačije. Ipak, neke od mojih koncerata na Koševu pamtim upravo po tome jer je padala kiša. Kada kisnete zajedno sa svojom publikom i svi skupa pjevate, to je nešto što se teško može opisati jer je nevjerovatno iskustvo. Sretan sam jer sam imao nesreću da je na nekim od mojih koncerata na otvorenom padala kiša.

Radiosarajevo.ba: Poželite li da Vaš grad, Sarajevo, dobije jednu dvoranu tipa beogradske i zagrebačke arene? Šta mislite, da li bi to privuklo velika svjetska imena da nastupe u BiH?

Merlin: Izvođače ne privlače samo sportske dvorane već jedna sveukupnost, paket u kojim su i promotori, organizatori koncerata, kao i politika, životni standard, red, rad, sigurnost, želja da se ide naprijed u svakom pogledu. Sarajevo ima svoju arenu, olimpijsku dvoranu, pa se u njoj veoma rijetko dešavaju koncerti.

Radiosarajevo.ba: U vrijeme digitalnih medija, vaši profili na Instragramu, Twitteru i Facebooku mogu se podičiti najvećim brojem fanova u regiji. Prija li vam ta vrsta interakcije s publikom?

Merlin: Sjajno je što zahvaljujući društvenim mrežama mogu komunicirati sa svojom publikom neposredno, kako i kada želim, bez posredovanja medija. To nije samo dobro već i korisno.

Radiosarajevo.ba: Nekoliko riječi o Eurosongu – BHT je opet odustala od ovogodišnjeg učešća.Tri puta ste sudjelovali na Eurosongu, bili ste jedan od najuspješnijih naših predstavnika, a i vaš nastup 2011. je bio jedan od posljednjih bh. učešća. Treba li nam Eurosong?

Merlin: Odgovor na to pitanje nije jednostavan. S jedne strane, mnogo više nam trebaju neke druge stvari pa ih nemamo. S druge strane, lijepo je biti dio Eurosonga kao televizijskog događaja. Međutim, nedostaju nam mnogi različiti kapaciteti. Znam iz prve ruke da nemamo potrebne uvjete da kvaliteno predstavimo bilo kojeg izvođača i sve se svodi na to kako se ko snađe. Javni servis treba biti konkurentan, ne samo u smislu programa nego i tehničkih standarda. Evropa je, naprimjer, davno završila proces digitalizacije a kod nas se još uvijek o tome više priča nego što se nešto zaista konkretno radi. Mi u startu kasnimo, a tako se teško među prvima stiže na cilj. Veća je vjerovatnoća da će se takmičenje završiti prije nego što se uopće približimo cilju.

Radiosarajevo.ba: Vjerujete li u budućnost bh. pop rock scene? Realno gledajući, uz izuzetak benda Dubioza kolektiv koji uspijeva napuniti dvorane u susjedstvu, naša zemlja nije iznjedrila ni jednu poslijeratnu veliku zvijezdu. Svi za koje se može reći da su megazvijezde iznikli su prije rata – Vi, Čola, Brega, pa i Halid Bešlić koji, na prvi pogled tu žanrovski ne pripada. Zašto je tako?

Merlin: Umjetnost nije stvar kolektivnog nego individualnog angažmana. Svaka scena ima budućnost dok na njoj postoje ljudi koji sanjaju snove i rade na tome kako bi te snove ostvarili. A ovdje je, hvala Bogu uvijek bilo, a ima i sad talentiranog svijeta i potencijala.

Radiosarajevo.ba: Nastupajući po evropskim i svjetskim gradovima, često se susrećete s ljudima koji žive u dijaspori? Da li mislite da naša zemlja dovoljno poklanja pažnje ovim ljudima koji, evidentno, mogu doprinijeti razvoju?

Merlin: Ova zemlja ne posvećuje skoro ničemu potrebnu pažnju, pa tako ni dijaspori. Kad kažem ova zemlja, mislim na političare ove zemlje, na većinu njih, jer ne volim generalizirati. Dijaspora je važan ekonomski segment, i to ne samo za putujuće muzičare. Ali i toliki drugi resursi su neiskorišteni tako da me ne čudi da ni potencijali dijaspore nisu iskorišteni, niti se nešto konkretno i sistematski u tom smislu radi.

Radiosarajevo.ba: Veoma ste dobar motivacioni govornik, mada se čini da ova vrsta umijeća i iskustva kod nas nije vrednovana kao drugdje. Kako to tumačite?

Merlin: Čovjek se rodi s određenim talentima koje razvije ili ne, odnosno u koje uloži potreban rad ili ne. Čini mi se da ovdje ljudi ne trebaju savjete, ne trebaju dobre primjere, niti im je stalo. Računaju nekako će se sve posložiti samo, neka oni samo dolaze na “nastavu", neka traže posao a neka drugi rade. Sve manje imam potrebu da sve tumačim i samom sebi a još manje drugima.

Radiosarajevo.ba: Šta nakon turneje Hotel Nacional?

Merlin: Nešto drugo, nešto novo. Šta, kada i kako - ne zna se. Ali u tome leži dio privlačnosti ovog posla i života uopće. Stalno planirate i sanjate, a uglavnom ne znate šta vas u budućnosti očekuje. 

Oficijelnu stranicu Dine Merlina možete pogledati na ovom linku, a YouTube kanal pratiti ovdje

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak