Dijana Dejanović na obećanom Istoku

Razgovarao: Nedim Jahić, radiosarajevo.ba

Šta se desi kada, umjesto na Zapad, mlada osoba, tražeći prilike kojih u BiH nema, krene u suprotnom smjeru - na Istok. Ovo je priča o Dijani Dejanović iz Banja Luke, koja je u vrijeme početka posljednje ekonomske krize, izgubila posao u lokalnoj banci, te krenula u potragu za novim poslom. Nije ni slutila da će je put u Indiju dovesti do statusa lokalne zvijezde, modela i glumice u Kalkuti.

RadioSarajevo.ba: Zašto si se odlučila zaputiti u Indiju?
Dejanović: U trenutku kada sam donijela odluku, bilo je samo pitanje odlaska. Nije to bila samo Indija, prijavila sam se za brojne poslove, mnoge prilike su se pojavile u Emiratima, čula sam pozitivne priče o tome da naši ljudi rade po hotelima. To je bilo prije nekih dvije godine, mnogi privatni problemi, činilo se da je pravo vrijeme da promijenim okolinu, vidim i naučim nešto novo, zaradim neki novac koji bi mi mogao osigurati neku sigurnu egzistenciju. Konačno je stigla i potvrda, dobila sam posao hostese u talijanskom restoranu u Kalkuti. S tim je sve počelo.

RadioSarajevo.ba: Kako je porodica reagirala na tvoju odluku?
Dejanović: Svi su bili u potpunom šoku. Pokušavali su me zaustaviti. Indija je bila daleko, mjesto gdje ti niko ne može pomoći. Negdje u Evropi, to bi i bilo prihvatljivo, ali ideja da me „niko ne može spasiti“, jednostavno ih je uvijek navodila da pomisle na najgore, te su bili protiv toga. Danas, kada to sagledam, mogu i da shvatim zašto, opasnosti su bile tu, ali je moja upornost i želja za odlaskom bila mnogo veća.

RadioSarajevo.ba: Kako izgleda život u Kalkuti?
Dejanović: Kalkuta je grad u Zapadnom Bengalu, gdje dans živi oko 15 miliona stanovnika. Vrlo je teško opisati taj prostor u par riječi. To je jedan drugačiji svijet, gdje je potrebno mnogo vremena za naviknuti se na ljude, hranu, klimu. Mnogi stranci nakon par mjeseci zamrze sve to i vrate se kuće, ali je neki toliko zavole da uvijek tragaju za novim poslovima i nastoje ostati što duže. Ja sam bila među takvim, upoznala sam nove ljude i otvorila se prema društvu. Kalkuta je drugačija od drugih centara u Indiji, siguran grad u kojem su ljudi uvijek spremni da pruže pomoć, vjeruju u karmu. Uvijek ćete naići na one koji će vas pitati „da li si jela danas?“  i slično. Svi govore engleski jezik i jezik ne predstavlja veliki problem. Svi Indijci prate kriket i film, ali u drugim segmentima zabave i načina življenja, i dalje postoje ogromne razlike između bogatih i siromašnih.

RadioSarajevo.ba: Kako je izgledao početak u Kalkuti?
Dejanović: Živjela sam u stanu sa dvije djevojke iz regiona. Svi smo radili u restoranu, gdje smo se upoznale sa načinom rada i života Indijaca. Usporeni ritam Indije, u kojem se sve može pomjeriti i otkazati, početak radnog vremena u 11 ujutro,  možda je pomalo bilo i naporno, budući da se činilo da se sve može završiti i mnogo brže. Tu sam upoznala fotografa Kaustava Saikiu. On je jedan od čuvenih indijskih fotografa, preko kojeg sam ubrzo dobila pažnju i ponude najpoznatijih modnih kreatora u Kalkuti. Premda sam imala 32 godine, kreatori, ali i mediji, moje su godine prepoznali kao pozitivnu stvar. Činjenica da je u to vrijeme bilo vrlo malo modela sa Zapada koji su živjeli u Kalkuti, otvorilo mi je brojna vrata.  Dnevne novine Telegraph proglasile su me za lice godine, po izboru lokalnih kreatora što je u tom trenutku za mene predstavljao vrhunac karijere modela. Među njima su bili i istaknuti, svjetski priznati kreatori poput Anamike Khanne, Kirana Uttam Ghosha i Sabyasachija.

RadioSarajevo.ba: Kako se stigli do filmske industrije?
Dejanović: U Tollywoodu – filmskoj produkciji u Kalkuti, tražili su strankinju za ulogu negativke, u dječijoj avanturi, filmu „Jole Jongole“. Kontaktirali su me preko mog fotografa, došla sam na casting i dobila ulogu. Film je režirao slavni reditelj Nitish Roy, koji je u svijet u poznatiji kao scenograf i producent, posebno zahvaljujući filmovima „Ponos i predrasude“ i „Gladijator“.  Moj prvi film izlazi u decembru, za praznike. Sniman je na dva jezika, na bengalskom i hindi, što znači da će biti prikazan u cijeloj Indiji. Očekujem uspjeh, a uskoro i snimanje novog filma sa istim rediteljem, koje bi trebalo početi u augustu.

RadioSarajevo.ba: Koliko te ljudi danas prepoznaju u Banja Luci i šta očekuješ u budućnosti?
Dejanović: Indijski mediji su napravili vijest o meni, koja je došla i do Bosne, Srbije i Hrvatske. Svi su nekako navikli da se ljudima dogode ružne stvari, a ovo se čini kao neka bajka, izvan standardnih vijesti. Nadam se da sam na neki način inspirisala ljude da pokušaju, da vjeruju da nešto dobro se može dogoditi. Možda ih to pomakne s mjesta.