Devet godina od smrti Slobodana Đurasovića

Slobodan Gianni Đurasović (1944. - 2003.) bio je legendarni sarajevski književnik, pjesnik i profesor. Odgojivši brojne generacije učenika Treće gimnazije i napisavši tekstove brojnih hitova sa kraja prošlog stoljeća, Đuras je ostavio neizbrisiv trag u Sarajevu.

U Đurasovićevom literarnom svijetu poezije, pored silne ljubavi i strasti kojima je vodio svoje učenike, zauvijek će živjeti Kindže, Pimpek i Daco, Željo će uvijek biti šampion, njegov Famos prvoligaš, a u Vilsonovom šetalištu će stalno biti proljeće.

Đurasović je jedno vrijeme čak i igrao fudbal u Želji, zajedno sa Osimom, Smajlovićem, Fazlagićem, Acom Ristićem i ostalima. Nakon toga je otišao u hrasnički Famos, gdje je veoma dobro igrao u tada jakoj Drugoj ligi. Prestao je biti desni bek kad je dobio posao profesora srpskohrvatskog jezika u Trećoj gimnaziji.

Kao profesor književnosti postao je jedna od važnijih ličnosti u kulturnom svijetu Sarajeva. Čitalacka publika pamti ga po dobroj knjizi o Mirzi Delibašiću i Vahidinu Musemiću - Svjetla za daljine. Pored nje, objavio je i roman Za brodom trag te Šesto subotnje zvono. Svoje bilješke, zapise i komentare objavio je u knjizi Kvadratura sunca, a putopise u knjizi Nesanica puteva.

Ipak, najupamćeniji će ostati po brojnim hitovima koje je napisao za raznorazne muzičke zvijezde predratne scene. Sa Slobodanom Vujovićem je za Ambasadore 1976. napisao pjesmu Ne mogu skriti svoju bol, koja se takmičila za pjesmu Evrovizije. Pored nje, ističu se pjesme poput Pozdravi Sonju, Zauvijek tvoj, Ciganka, Marija, Let na drugi svijet, Moja Hana, Dođi u pet do pet, Sve ove godine, itd.

Preminuo je u Sarajevu, 2003. godine. Slobodan Đurasović je bio čovjek koji je svoju tugu i bol čuvao samo za sebe, rekao je Miki Trifunov na njegovom posljednjem ispraćaju.

Nažalost, iako je još za života stekao status legende u gradu koji je toliko volio, grad se nije sjetio da mu se oduži ulicom niti bilo čim što će nositi njegovo ime.