Daniela Marić: Aktivizam počinje u obitelji

[Portal Radiosarajevo.ba objavljuje seriju intervjua s mladim aktivistima, koji mimo medijske (ne)pažnje, rade u svojim lokalnim sredinama i zajednicama.]

Daniela Marić je studentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Veći duži niz godina aktivna je kroz Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru, a u posljednje dvije godine jedna je ključnih karika Inicijative mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Preko organiziranja uličnih akcija pa sve do treninga sa istaknutim ekspertima iz oblasti ljudskih prava, Daniela danas radi na povezivanju mladih te njihovom zajedničkom radu na konkretnim problemima u Bosni i Hercegovini koji se vezuju za ljudska prava, ali i pravnu struku kao budući poziv brojnih aktivista YIHR-a.

Razgovorao: Nedim Jahić

Radiosarajevo.ba: Odakle krenuti, kada želite mijenjati sredinu u kojoj živite?
Daniela Marić: Definitivno trebamo krenuti od sebe, svoje obitelji i prijatelja. S obzirom na činjenicu da je nekad teže mijenjati mišljenje naših roditelja zbog generacijskog jaza, upravo nam se u krugu prijatelja nalazi prilika da pokušamo mijenjati neke stvari. Kako su prijatelji ljudi s kojima se družimo zbog sličnog pogleda na život, tako nam oni mogu postati i baza i suradnik u mnogim projektima od društvenog značaja. U početku se moramo fokusirati na ono što nam  je u tome trenutku najviše ostvarivo, a u slučaju mijenjanja društvene sredine to su oni ljudi s kojima svakodnevno imamo kontakt.

Apsurdno je da naši političari pričaju o EU

Radiosarajevo.ba: Kroz Inicijativu mladih za ljudska prava posjetili ste Strazbur i učestvovali na skupu "Who cares about Europe". Gdje vidite Bosnu i Hercegovinu u odnosu na Evropsku uniju danas?
Marić: Voljela bih da na ovo pitanje mogu dati neki optimističan odgovor, ali nažalost ne mogu. Iako bismo prema najavama političara uskoro trebali  zatražiti kandidatski status za članstvo u EU, ostaje činjenica da naša zemlja ni na koji način ne pokušava opravdati taj zahtjev za kandidaturom. Apsurdno je da naši političari pričaju o EU, a trebalo im je više od godinu dana da uspostave vlast na državnoj razini. Jedini segment društva koji opravdava kandidatski status jesu mladi i obrazovani ljudi koji se žele školovati na prestižnim europskim sveučilištima, steći nova znanja i iskustva koja bi mogla pomoći njihovim lokalnim zajednicama, a samim time i čitavoj državi.

Radiosarajevo.ba: Kroz aktivizam u različitim oblastima, upoznali ste ljude iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine. Koje bi po vama bile osnovne razlike u mišljenju između mladih Sarajeva, Banja Luke, Mostara, a koje sličnosti?
Marić: Ono što je zajedničko jest želja za promjenom, bolje reći žudnja da više ne živimo u najapsurdnijoj državi na svijetu. Svi mi želimo putovati, nastojimo preko različitih stipendija dobiti mogućnost za studij van granica BiH, a isto tako nastojimo se međusobno družiti preko mnogih projekata koje smo samostalno pokrenuli. A koje su razlike?! Pa svi ti ljudi koje sam upoznala su aktivisti, ljudi oslobođeni političke indoktinacije i priča iz prošlosti. I upravo su  te nerazjašnjene stvari iz povijesti naroda koji žive u BiH te nemogućnost objektivne procjene političke situacije jedina crta mimoilaženja svih mladih ljudi koji zive na ovim prostorima. Svi mi koji smo imali priliku upoznati svoje vršnjake van grada u kojem živimo, shvatili smo da imamo više sličnosti nego razlika te da u tom pravcu i u budućnosti moramo djelovati.

Uspjesi mladih u lokalnim zajednicama

Radiosarajevo.ba: Studentica ste završne godine Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Kroz projekat "Pojedinac i pravosuđe" ste učestvovali u zagovaranju reformi pravosudnih institucija. Da li mladi imaju kapaciteta i mogu li oni ponuditi neka nova rješenja u zemlji?
Marić: Naravno da imaju! Međutim, problem se javlja u nemogućnosti realizacije naših ideja. Često smo prisiljeni tražiti pomoć i suradnju od politike, a onda opet često nailazimo na zatvorena vrata i odbijanje svake prilike da se nešto pozitivno dogodi. I upravo nekim ljudima odgovara stanje kaosa u kojem danas živimo. Ali ono što mene raduje jest to što vidim da ima mladih ljudi koji uspješno realiziraju mnoge projekte u svojim loklanim zajednicama, bez obzira na sve neprilike i da na taj način ugrađuju među ljudima svijest da se u ovoj zemlji mogu dogoditi promjene. Samo treba raditi!

Radiosarajevo.ba: Niste članica neke od političkih stranaka, ali ste imali priliku sarađivati sa mladima iz ogranka mladih vodećih stranaka u zemlji. Kako vidite njihov utjecaj u stranačkim tijelima?
Marić: Generalno gledajući, mislim da imaju utjecaja u smislu koliko im dopušta stranačka hijerarhija. Svi znamo što je stranačka hijerahija i s obzirom na nju, činjenica je da je njihov utjecaj jako ograničen što onemogućava suradnju nevladinog sektora sa mladeži političkih stranaka koji bi trebali biti most suradnje između nevladinih organizacija i rukovodstva političkih stranaka.

Radiosarajevo.ba: Gdje vidite sebe u narednih pet godina? Hoćete li se nastaviti baviti ljudskim pravima?
Marić: Moja želja jest baviti se odvjetništvom. Tako da se nadam da cu u sljedećih pet godina imati položen pravosudni ispit i raditi u nekom odvjetničkom uredu, bez obzira u BiH ili negdje vani. A kako se kroz čitavo fakultetsko obrazovanje bavim ljudskim pravima i studentskim projektima i organizacijama, ne sumnjam da ću i u budućnosti dati svoj doprinos u jačanju mehanizama zaštite ljudskih prava. Međutim, život je nepredvidljiva cesta i nikad ne znamo gdje nas može usmjeriti tako da mi u svemu tome postaje najbitnije raditi ono sto ću uistinu voljeti.