Claire Noone: Život u Bosni motivirao me je da postanem advokatica

Claire Noone (30) je Amerikanka iz savezne države Colorado, koja trenutno obnaša posao advokatice i pomaže mnogim izbjeglicama i migrantima koji svakodnevno dolaze u SAD.

Radeći sa izbjeglicama i migrantima uvidjela je mnoge sličnosti u sudbinama tih ljudi sa žrtvama genocida u Bosni. U svojoj ispovijesti za portal Post Independent, Claire priča kako joj je život u Bosni promijenio poglede na svijet.

Značaj pravde

Tokom studiranja, Claire Noone je došla u Bosnu gdje je živjela i radila sa žrtvama genocida. Ona im je pomagala razviju ekonomsku održivost.

“Osjećala sam se da radim nešto dobro i korisno. Jednog dana mi smo šetale ulicom i žena koja je bila sa mnom, okrenula je glavu na drugu stranu. Pored nas je prošao jedan muškarac. Upitala sam je: ‘Ko je to bio?’ ‘Zašto si samo tako reagirala?'. Odgovorila mi je: ‘Taj čovjek je ubio mog supruga’”, prisjeća se Noone.

Prema njenim riječima, tog trenutka je shvatila koliko je važna pravda za svaku osobu.

“Zakoni koje stvaramo i pravda su zapravo vlakna koja drže cijelo jedno društvo na okupu. Zbog tog iskustva odličila sam upisati pravo na Univerzitetu u Denveru”, napominje Noone.

Opisala je da je u Bosni bila tokom programa studiranja van SAD-a. Osmero studenata je živjelo u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji i oni su izučavali poslijeratnu transformaciju društava i kultura.

“Kada smo živjeli sa Hrvatima oni bi nam rekli: ‘Nemojte vjerovati Srbima i Bošnjacima’. Onda smo živjeli sa Srbima, oni bi rekli: ‘Nemojte vjerovati Hrvatima i Bošnjacima’. Naučila sam kako smo mi svi isti i da niko nije potpuno zao ni potpuno dobar”, kaže Claire Noone.

Dodaje da je uradila tezu o općim izborima u Bosni i da se u Bosnu vratila kao prijateljica mira. Rekla je da je tada počela intezivnije raditi sa preživjelim žrtvama genocida.

Dobra djela

Na pitanje novinara odakle je joj došla sva ta motivacija da se fokusira na osobe koje nisu imale sreće u životu, Claire priča da je odrasla u porodici koja je uvijek bila aktivna u pomaganju zajednici.

“Kada pomažem drugim ljudima osjećam takvu rijeku energije u svom tijelu da me ona samo vuče naprijed. To je najbliže vjersko iskustvo koje sam mogla imati. Tačno se osjećam kao da slijedim jedan ispravan put. U vremenima kada se osjećam najbezpomoćnijom i pregaženom, je to vrijeme kada zapravo nikome ne pomažem”, ispričala je Noone za portal Post Independent.

“Kada samo studiram u učionici i odvojena sam od posla ili kada nisam dobro, otkrila sam da se najbolje izliječim kroz akciju pomaganja drugima”, dodaje ona.

Naglasila je da je pravo srećna što poznaje žene iz Bosne.

“Čak iako su izgubile svoje porodice, svoje domove, i sve što imale prije, opet pronađu načina da se smiju. Taj nesalomljivi duh me podigne kao osobu. Takva su i djeca u izbjegličkim centrima u Texasu”, kazala je Noone.

“Radila sam sa grupom žena koje su izgubile sve u ratu. Njihovi sinovi i muževi su ubijeni, a one su poslane u Tuzlu, najbližu teritoriju pod kontrolom Bošnjaka. One su tu ostale do današnjeg dana. Nisu dobrodošle tamo odakle su istjerane iz svojih domova. Žena koja je postala liderica grupe zvala se Beba. Beba je shvatila da ona i druge žene moraju raditi nešto što će imati smisla. Tada je rekla drugim ženama: ‘Ako možemo sjediti, onda možemo i plesti’. Donirano im je predivo i žene su počele plesti . Pletenje je postalo neki oblik izliječenja i identiteta. To rade već godinama”, opisala je Noone.

Nasilje dođe svakome

Na pitanje da li osjeća odjeke svog iskustva iz Bosne, Claire kaže da definitivno osjeća.

“Mislim, to je jedna od zajedničkih tema čovječanstva. Nasilje dolazi u živote civila, ljudi koji to ne traže. Nasilje dolazi ljudima koji ha ne prihvaćaju. Ljudi bi radije mirno živjeli sa svojim porodicama, radeći dobro, poštene poslovi. Ali ponekad, čak i kada se pridržavate pravila, čak i kada ste dobri prema ljudima, kada pokušavate živjeti mirno, rat i neobuzdano nasilje će doći u vaše mjesto. Nasilje ne bira koga će pogoditi”, ocijenila je Noone.

Kaže da se nasilje dogodilo baš Bosni tokom raspada Jugoslavije i da se sada dešava u Centralnoj Americi.

“Kada neko drži pištolj uperen u vas ili vašu porodicu i prijeti vam da će vas pobiti, sve druge razlike nestaju. Tada su sve žrtve iste. Svi mi na isti način reagiramo u tom trenutku - pređemo u zaštitničku fazu i u fazu preživljavanja. Uradit ćemo sve da sačuvamo sebe i one koje volimo”, zaključila je Claire Noone.