Bosna i Hercegovina danas tuguje: Preminuo je Davor Ilinčić

Neizmjerno žalosni, posljednji put se opraštamo od našeg kolege, studenta, prijatelja Davora Ilinčića.

Napisali su danas ovo na stranici Akademije likovne umjetnosti (ALU) u Sarajevu, potvrdivši da Ilinčić, nažalost, nije izdržao bitku protiv opasnog tumora.

O Ilinčiću i njegovoj hrabroj borbi smo pisali više puta.

Tridesetosmogodišnji Ilinčić iz Sarajeva, suprug i otac trogodišnjeg sina, imao je rijetki oblik tumora...Davor je prvi put operisan 2018. godine kada mu je odstranjen rep i dio trupa pankreasa te slezena. Nakon manje od dvije godine bolest se vratila u još većem obliku u loži pankreasa s metastazama na jetri. 

Od Ilinčića su se oprostili i sa ALU, njegova klasna prijateljica Taida Fitozović, mentorica i profesorica Amele Hadžimejlić, a objavljene su i njegove grafike koje će ponosno i brižno biti sačuvane u arhivi grafičkog odsjeka.

"Naš mistik klase, odmjeren i samozatajan, uvijek je postavljao figuru u susret reflektirajućoj toplini - samo njemu poznatog izvora svjetlosti...

Intuitivno ili hrleći da joj spozna tajnovitost, baš kao što je svoje figure kupao transparentnim, laganim, rumenim tonovima, tako je sinoć, zagrljen neraskidivom ljubavlju svoje Samre, Nolana i svojih najbližih, smiren krenuo prema svome Izvoru.
Kada bi postojala mjera za snagu, volju, istrajnost, ljubav i podršku, zvala bi se Davor i Samra! Tužni smo i neutješni zbog uskraćenog vremena i zagrljaja na koje smo iskreno računali.

Svejedno, vidimo se svaki dan, u svakoj uspomeni, anegdoti, dogodovštini...
Neka ga Milostivi obraduje svim blagodatima koje je zaista zaslužio, a porodicu snagom i strpljenjem", napisala je Fitozović.

"Kako je svjetlost pojela mrak, to mi je pričao Davor. 

Ovo je priča o Dobru, putovanju i gledanju u svjetlost, priča koju vam želim prepričati, a meni je ispričao Ilinčić Davor.

Neću nikada zaboraviti kako sam već na drugoj godini njegovog studija, ostala zatečena skicama i grafikama nježnih skladova pastelnih nijansi. Sjajile su tad Davorove boje. Nasuprot svjetlosti stajale su ljudske siluete. Grupe ljudi su se pretočile u usamljene figure koje su najčešće okretale leđa posmatraču koračajući ili stojeći same, licem okrenutim ka izvoru svjetla. Jedna je žena silazila u mrak. Davor mi je pokazujući crteže pričao o pošastima čovječanstva, opisivao užase holokausta, genocida, ubijanja i protjerivanja čovjeka.

Zatim je počeo crtati zlo a bjelinom papira dobro, nijanse sive ili sepije su bile prozračne, tamo gdje se nalazila ljudska figura, miješala se bijela pozadina, probijajući kroz rembrantovski mrak koji je gutao sve predmete i uglove enterijera. Čovjek je gledao u svjetlo. I onda je Davor od mraka u kojem se krio čovjek napravio klupko i na samom kraju ga protjerao, sa bijelog papira", poručila je Amela Hadžimjelić.

Davorovoj porodici i prijateljima upućujemo iskrenu sućut.