Boro Kontić o svom filmu 'Izložba'

Dokumentarac 'Izložba' čiji je autor jedan od najznačajnijiih bh. novinara Boro Kontić, uvršten je u zvanični takmičarski program na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu. Film govori o izložbi fotografija Milomira Kovačevića Strašnog nastalim između aprila 1986. i maja 1992. godine u Sarajevu. Ljudi koji se pojavljuju na fotografijama uglavnom su snimljeni u trenucima mirovnih protesta i na manifestacijama kojima su pokušavali zaustaviti rat (pogledajte fotografije i opširnije pročitajte o izložbi ovdje i ovdje).

Povodom predstojeće premijere filma razgovaramo sa autorom, Borom Kontićem, koji je u vrijeme kada su nastajale pomenute fotografije radio kao urednik Drugog programa (tadašnjeg) Radio Sarajeva, te kao autor poznate radijske emisije 'Dežurni mikrofon'.  

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, radiosarajevo.ba

RadioSarajevo: Šta je zapravo bio osnovni motiv snimanja ovog dokumentarca – izložba Milomira Kovačevića Strašnog koja prikazuje određeni historijski trenutak, ili možda činjenica da ste i Vi bili sudionik  tog trenutka?

Kontić: Dugo vremena imam kontakt sa Strašnim tako da sam za njegovu izložbu saznao mnogo ranije nego što je službeno najavljena. Istovremeno u Mediacentru, još prošle godine, počeli smo sa prikupljanjem svjedočanstava povodom 20 godina opsade Sarajeva. Tako su se ta dva momenta poklopila, ali ono što je zanimljivo je da ovaj film u završnici nije ispao kao još jedan dokument o opsadi. On sadrži netipične ili neherojske ratne storije, a vizuelno odgovara na pitanje "Šta je bilo poslije".

RadioSarajevo: U najavi za izložbu pisalo je, između ostalog, i ovo:  "Pomalo naivno, mladi i stari, radnici i intelektualci, žene i muškarci skupljali, međusobno se ohrabrujući i tješeći kako se ništa strašno ne može dogoditi i kako će se njihovi glasovi čuti". Kako komentirate našu tadašnju kolektivnu naivnost i da li mislite da bi se nešto takvo moglo ponoviti.

Kontić: Lakše je danas ocjenjivati vrijeme od prije 20 godina. Možda smo zaista bili naivni ali, čini mi se da je ljudska naivnost spomenik pred kapijom svake katastrofe. No, evo, hvala Bogu, danas su ljudi u BiH mnogo "pribraniji i iskusniji". Svakom sa strane izgleda da smo, više od deceniju, pred političkom i ekonomskom katastrofom, da nas vode neznalice i dunđeri, korumpirani i kriminalni tipovi koji samo gledaju kako da se lično obogate, ali ne daju se prevariti naši “mladi i stari, radnici i intelektuaci, žene i muškarci”. Nisu oni naivni pa da kojim slučajem izađu na ulice, da im se čuju glasovi ili da pokušaju nešto promijeniti (smijeh).

RadioSarajevo:  Koliko su građani BiH u to vrijeme bili zbunjeni ulaskom u višestranački sistem. Da li tadašnje proteste  možemo posmatrati kao manifestaciju 'građanskog aktivizma' ili više kao kolektivni poziv u pomoć?

Kontić: Od svih protesta koje je zabilježio Strašni ja sam učestvovao samo na jednom – protiv nakane nacionalnih partija da etnički podijele ovdašnje medije. Radio sam na radiju i to sam smatrao najlošijom budućnošću. Željeli smo ih spriječiti u tome i uspjeli smo te 1991. godine. Onda je došao rat i tada su uspjeli oni. Protesti iz 90-tih stižu poslije decenija upornog klimanja glavom. Nemam objašnjenje iz kojeg ugla ih možemo shvatiti, ali moguće da su bili izraz neke čudne građanske svijesti da se samo tako može mijenjati vlast.

Autor: Boro Kontić
Montaža: Elvedin Zorlak
Kamera: Almir Đikoli, Mustafa Mustafić
Ton: Bogdan Zurovac, Adis Baždarević
Producentica: Maja Hadžiosmanović
Fotografije:Milomir Kovačević – Strašni
Muzika: Indexi – Balada, Vlado Podany - klavir, harfa, flauta
Arhiva: Flash produkcija - Sarajevo, Radio Sarajevo, Infobiro: www.infobiro.ba,
Design i DTP: Slaven Kontić
Produkcija: Mediacentar – Sarajevo, www.media.ba
Film je napravljen uz podršku Open Society Foundation London: Media Program u sklopu projekta ‘Media and War’.

RadioSarajevo: Medijske interpretacije prikazanih događaja i onoga što će uslijediti razlikovale su se u ovisnosti od interesnih strana, što je bio predmet vašeg prethodnog dokumentarca 'Godine koje su pojeli lavovi'. Govorite li o tome i u ovom filmu?

Kontić: Ne, ovo je drugačija priča. U njoj se dva nekadašnja prvačića sarajevske osnovne škole pokušavaju prisjetiti kako su se zvali ljudi sa pionirskim kapama na fotografijama iz 1986 godine, jedan bivši član Predsjedništva priča kako je vodio sportiste u Barcelonu, nekadašnji reporter o tome kako je prije 20 godina protestrirao pred Skupštinom a danas je poslanik, jedan predratni demonstrant se sjeća kako je u ratu ispušio cijelu medicinsku enciklopediju, novinar u penziji kako je prodavao knjigu svojih novinskih kolumni ugostitelju – Albancu, a profesor Univerziteta kako je u ratu kupio svileno odijelo i sreo se sa Dalaj lamom.

RadioSarajevo:  Da li je bilo teško doći do osoba koje su zabilježene na fotografijama Milomira Kovačevića. Šta oni misle danas, da li se osjećaju izigranima?

Kontić: Na izložbi je bilo postavljeno više od 200 fotografija. Dokumentarac koji traje 33 minuta govori samo o njih nekoliko. Postoje ljudi koje sam želio pronaći i bio sam na “korak od njih” ali nisam uspio da se sretnemo. Postoje ljudi koji su odbili da razgovaraju za film iako su se prepoznali na fotografijama. Negdje govore ljudi koje dugo poznajem, a nekad su to, do juče, meni nepoznati ljudi. Nije me interesovalo da oni porede vremena ili da ih ocjenjuju jer sam se bojao da bih tako ušao u tzv. opšta mjesta. Što kaže jedan Andrićev junak: “Uvijek je bolje ono što je nekad bilo a najbolje ono što nikad nije bilo”.

RadioSarajevo: Kakva je budućnost filma, da li je planirano njegovo prikazivanje na drugim festivalima nakon SFF-a?

Kontić:  Film će premijerno biti prikazan u dokumentarnoj selekciji SFF, u četvrtak 12. jula u 15 sati. Nakon toga obično uslijedi cijela serija festivala najmanje još godinu dana. Da li će baš tako biti, vidjećemo? Uglavnom, radujem se susretu sa publikom jer je to pravi život svakog filma.