Bela Tarr: Molim vas, vodite računa o kulturi!

Od prije dvadesetak dana u Sarajevu djeluje trenutno najambiciozniji projekat u oblasti filmske edukacije na svijetu - Film Factory, doktorski studij koji se odvija pod okriljem Univerziteta Sarajevo School of Science and Technology (SSST). 

Idejni tvorac programa je svjetski poznati mađarski redatelj Bela Tarr, odnedavno stanovnik Sarajeva koje mu, kako kaže, pruža jedinstvenu mogućnost da na posao svakodnevno odlazi pješice. 

Novi dom studentima i predavačima okupljenim oko projekta Film Factory nalazi se u sarajevskom naselju Bistrik, u zgradi kružnog tlocrta izgrađenoj na tekovinama Buhausa, koja je smještena na prostoru između Akademije nauka i umjetnosti BiH i rezidencijalnog objekta Konak. 

Na listi predavača Film Factoryja su: Béla Tarr, Fred Kelemen, Jean- Michel Frodon, Jonathan Romney, Jonathan Rosenbaum, Dr. Kirill Razlogov, Jytte Jensen, Manuel Grosso, Ulrich Gregor, Dr. András Rényi, Aki Kaurismaki, Carlos Reygadas, Gus Van Sant, Fridrih Thor Fridriksson, Stephen and Timothy Quay, Apichatpong Wheerasethakul, Jim Jarmusch, Tilda Swinton i Thierry Garrel.  

U njoj će šesnaest mladih ljudi koji dolaze iz različitih zemalja svijeta - od Farskih otoka, SAD, Japana, Irana, pa do Španije, Portugala, Velike Britanije, u naredne tri godine slušati predavanja nekih od najvećih svjetskih filmskih profesionalaca današnjice. Osim slavnog mađarskog redatelja, svoju ekspertizu na raspolaganje ove škole stavit će i Tilda Swinton, Gus Van Sant, Aki Kaurismaki, Jim Jarmush...  Plan je da svi predavači održe program koji će trajati minimalno 14 dana.

Osim teorijskog dijela, studij se sastoji od još dvije važne komponente. Prva je praktičan rad koji je usko povezan sa domaćim kapacitetima filmske industrije, i podrazumijeva produkciju najmanje jednog dugometražnog filma na svakog studenta u naredne tri godine. Drugi segment su javnosti otvorene projekcije filmskih klasika u kinu Meeting Point, koje služe kao polazište za analize i diskusije u kojima studenti aktivno učestvuju. 

Gospodin Tarr je uvjeren da se u srcu Bosne stvara jedna nova generacija filmskih autora svjetskog značaja, koji će se odlikovati umjetničkom slobodom, autorskim suverenitetom i ljudskošću svojih budućih ostvarenja. 

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

Radiosarajevo.ba: Nedavno ste na konferenciji za novinare u Sarajevu rekli kako je vaša namjera bila da otvorite ovakvu akademiju u zemlji izvan Evropske unije. Zašto je tako?
Tarr: Kako da vam kažem... Hmm...

Radiosarajevo.ba: Nemojte samo reći da je radi poreza?
Tarr:  Ne, ja nisam Gerard Deparieu (smijeh...) Jedna stvar je tu sigurna, ja sam pušač... Da li vam je to dovoljan odgovor (smijeh)?  Glavni razlog za mene je što je ovo multikukturni grad. Ovdje susrećemo muslimansku kulturu, rimokatoličku i pravoslavnu. U Evropskoj uniji imate samo šansu da se susretnete sa jednom kulturom, katoličkom. Mislim da je za mlade autore i za budućnost važno da ne razmišljamo samo u granicama Evropske unije, jer mi moramo biti svjetski. Ovaj projekat je svjetski, zato mislim da je ovo najbolja lokacija za to.

Radiosarajevo.ba: Da li u tom smislu možemo dovesti u vezu jedan od ključnih pojmova vaše cjelokupne kinematografije, a to je ljudski dignitet, sa Sarajevom kao lokacijom, gradom koji ima veoma bogatu historiju?
Tarr: I bolnu historiju. Moguće da je to jedan od razloga što sam došao ovdje.

Radiosarajevo.ba: Kada govorimo o ljudskom dignitetu, da li postoji razlika u njegovom konceptu i poimanju među vašim studentima, s obzirom da dolaze i sa raznih strana svijeta.
Tarr: To su ljudi koje sam, na kraju krajeva, ja odabrao. Osobno sam pogledao sve prijave, sve fimove. Pregledao sam više od 185 filmova. Na neki način, procjenjivao sam njihov senzibilitet, a ne samo njihove filmske potencijale. Možda je to bilo u mojoj podsvijesti, možda sam to samo osjećao, ali oni su marali imati senzibilitet za ljudski dignitet, moralo je biti očigledno da žele štititi ljudskost i kao filmski autori i ljudska bića. To je bio preduvjet. Nisam želio nekoga ko ne poštuje život, ko ne poštuje druge ljude, jer mislim da je to jedna od glavnih stvari u filmu. Stvaranje filmova nije samo profesija. To je nešto više.  

Radiosarajevo.ba: Još jedna stvar koju naglašavate od početka rada na ovom programu je umjetnička sloboda. Kako danas možemo posmatrati autorsku slobodu u kontekstu tehnološkog napretka i dostupnosti gadgeta koji svakome pružaju mogućnost da pravi sopstvene filmove.
Tarr: Moram vam reći da to nije samo pitanje tehnologije. To je stvar strukture cjelokupnog društva, pitanje šta je, u stvari, funkcija stvaranja filmova. Poslovni ljudi će reći - ok, filmsko stvaralastvo je dio filmske industrije. Oni imaju veoma strogu cenzuru, jer im je jedino važan novac. Znate, odrastao sam u socijalističkoj zemlji i dobro se sjećam kako je bilo u vrijeme kada je vladala cenzura u političkom smislu. Sada vidim cenzuru tržišta koja je jednako  snažna. To je velik izazov za umjetničke slobode. 

S druge strane, vjerujem da je film ipak sedma umjetnost koja ne pripada biznisu, ne pripada industriji zabave. Po meni, publika nije puka masa, to nisu samo klinci, i ne površni ljudi koji ne razumiju svijet i jedino što im treba jeste primitivna zabava. Po meni, publiku čini mnogo različitih ljudi sa mnogo različitih kulturnih i društvenih backgrounda, ali svi su oni odrasli  i razumiju mnoge stvari. 

To je razlog što filmski autori moraju imati odgovornost i što moraju dati najbolje od sebe, jer mi ne zabavljamo ljude već im služimo. To je velika, velika razlika. I mislim da će film uvijek biti slobodan, jer mora biti sedma umjetnost, a svaka umjetnost je na svoj način slobodna. Situacija sa filmskim autorima je donekle drugačija i kompiciranija jer nam obično treba oprema i dosta novca za produkciju. Ali ako pogledate historiju filma, možete vidjeti neke filmove stare po pedeset, osamdeset ili sto godina, a pamtite ih po ljudskosti, po trenucima koji su vas dirnuli ili pokrenuli sudbine ljudi.

Radiosarajevo.ba: S druge strane, zar vaše studente ne treba neko naučiti kako da prežive, jer konkurencija je ogromna?
Tarr: Jeste li sigurni da je ogromna? Ne vidim da je tolika.

Radiosarajevo.ba: Dakle, vi zaista vjerujete u ovih 16 studenata, vjerujete da će oni postati važan dio, u najmanju ruku regionalne kinematografije.
Tarr: Ne sam regionalne. Ne zaboravite da je naš projekat svjetski!

Radiosarajevo.ba: Koliko poznajete domaću produkciju?
Tarr: Trenutno ne bas puno, ali gledam filmove. Poznajem Danisa i Jasmilu, imao sam ugodnu večeru i sa ostalima. Odnos sa lokalnom produkcijom je i glavni razlog što smo se u, okviru ove akademije, odlučili na javne projekcije. Ne želimo ostati zatvoreni u ovoj zgradi. Mi već sada imamo izvjesnu povezanost sa domaćom produkcijom, snimanja su već počela, a ekipe sa kojima radim su bosanske. Srecom, imamo dobar odnos i dobru atmosferu. A to je tek prvi korak, počeli smo prije tri sedmice?

Radiosarajevo.ba: Jeste li upoznati sa komplikovanom situacijom u kulutri Bosne i Hercegovine?  
Tarr: Vidim da je muzej zatvoren i to me rastužuje, jer mislim da je kultura toliko važan segment društvenog života i života društva. Veoma je opasno kada počnemo ignorirati kulturu, jer kultura je dio ljudskog bića, uvijek nam je potrebna, čak i ako ne znamo ništa o njoj, čak i ako ne govorimo o njoj. Šta je kultura? Kultura je i to da jedemo za stolom, iz tanjura, da peremo ruke – i to je dio kulture. To je jedna ogromna kategorija i ne možemo jednostavno reći da nam ne trebaju muzeji, pozorište ili muzika. Trebaju nam. Mislim da o kulturi treba brinuti cjelokupno društvo, ne samo političari.

Radiosarajevo.ba: Da li se ova situacija može posmatrati kao posljedica tranzicije?
Tarr: Može se uporediti sa situacijom koju je bilo koja bivša komunistička zemlja imala. Vidimo kako se društvo mijenjalo kada je ulazio 'bijeli kapitalizam' i kada su ljudi počeli da poštuju samo novac i materijalne vrijednosti. Nakon strašnog rata koji se ovdje vodio, to se i može razumjeti, ali molim vas, vodite računa o kulturi, jer ako izgubite nešto, veoma je teško to stvoriti ponovo. 

Radiosarajevo.ba: Na koji način motivirate vaše kolege širom svijeta da dođu u Sarajevo i predaju u programu Film Factory.
Tarr: Jednostavno ih pozovem i kažem da je ovdje budućnost kinematografije i zamolim da dođu i predaju.

Radiosarajevo.ba: Stvarno ste optimistični i imate dugoročan plan.
Tarr: Obično su mi ljudi govorili da sam pesimista (smijeh) 

Radiosarajevo.ba: Hvala na razgovoru i puno uspjeha!

Rekli su o Film Factoryju 

Jean Michel Frodon, teoretičar filma i filmski kritičar i predavač sa Sorbone,  u Sarajevo je došao predstaviti ciklus 'Francuski novi talasi' koji se završava 14. marta:
„Jedinstvena je zamisao napraviti ovakav edukativni program, koji nije isključivo akademski. Mislim da je divna ideja otvorenih projekcija, dobro je što postoji mogućnost da se pogledaju svi ti filmovi, ne samo za studente, nego i za građane Sarajeva. Studenti sa kojima vodim diskusiju o svakom pogledanom filmu vrlo su aktivni i željni da podijele svoje znanje sa drugima. Publika je takođe veoma dobro reagirala i sada je važno sačuvati taj kontinuitet. Bela Tarr je jedan od najvećih živućih redatelja i raduje saznanje da je ovo uradio iz svoje ljubavi prema kinematografiji, da je ovdje uložio svoje emocije i znanje. “

Fridrih Thor Fridriksson, redatelj sa Islanda, trenutno je jedan od predavača:
„Krenulo je kada je Bela Tarr došao na jedan festival na Island i tokom susreta pomenuo mi ovu mogućnost. Trenutno ne snimam i mogao sam odvojiti dovoljno vremena da odgovorim njegovom pozivu. Na mojim predavanjima prikazat ću najprije svoje dokumentarce i pokazati kako su oni utjecali na igrane filmove koje sam radio. Mnogo ćemo razgovarati, debatirati, analizirati."  

Marina Radmilac, studentica iz Beograda:
"Već sam bila odlučila da napustim film, bila sam spremna da odem u Švedsku, nađem neki posao, udam se... A onda je stigla vest da se otvara ova akademija i ja sam aplicirala sa tri kratka filma, od kojih je jedan moj diplomski, jer sam završila kod Miše Radivojevića. Vrlo se intenzivno radi, po deset sati dnevno, ali je veoma inspirativno i već sad smo mnogo naučili. Oprema je fantastična, ništa nije nemoguće, ne postoje granice. Dokle god imamo neku ideju ili viziju, niko nas ne sprečava da tu ideju sprovedemo u delo, čak nas i ohrabruju da budemo još radikalniji."

Grant, student iz Velike Britanije:
"Vidio sam poziv u jednom časopisu u Velikoj britaniji i odmah se prijavio. Kada sam dobio obavijest da sam primljen bio sam veoma sretan, jer je to bila prilika koju dobiješ jednom u životu. Ovo je veoma uzbudljiv način studiranja koji od vas puno traži, ali istovremeno pruža mogućnost praktičnog rada sa najvećim filmskim stvaraocima današnjice."