Banac: Velikosrpska politika je paravan za ruske interese, SPC odiše šovinizmom

Strategija odbrane Srbije koja dijelove Bosne i Hercegovine stavlja u zonu svojih "nacionalnih interesa", poruke patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja "da ne postoje granice za Srbiju i RS", aludirajući na novo etnoteritorijalno širenje i promjene konfiguracije Balkana, islamofobni narativi i "događanje naroda" u Crnoj Gori, nespremnost na suočenje sa genocidom, uz prilično jasan ruski "modus operandi", sve su to razlozi za zabrinutost zbog sigurnosnog razvoja situacije u regionu, s posebnim osvrtom na našu zemlju.

Piše: Faruk Vele 

Zaustavljanje NATO-a

U intervjuu autoru ovih redaka prije više od deset godina o mogućnosti ovakvih scenarija govorio je prof. dr. Ivo Banac, ugledni historičar i profesor univerziteta Yale u Americi. Tada je to bilo prilično daleko ovdašnjoj javnosti, danas to gledamo... 

"Srbija je pod Tadićem, Nikolićem i Vučićem osmislila apologetski sustav poricanja vlastite odgovornosti za osvajačke ratove protiv, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova. Potpognuta raznim zapadnim politikama što su ravnomjerno dijelile odgovornost za rat među 'zaraćenim stranama', kako bi Srbiju urazumile i približile Zapadu, Srbija je pronašla izlaz iz statusa parije, u status žrtve. Najprljaviji primjer ovakve preobrazbe optužbe su protiv lidera UÇK, što je EULEX inicirao 2016. godine putem Specijalnog haaškog tribunala. Tako su zapovjednici jedine vojske koja je branila kosovske Albance od genocida prometnuti u ratne zločince", govori Banac za Radiosarajevo.ba. 

Unatoč popustljivosti Zapada, navlastito EU, Srbija je, prema Bancu, "najveću potporu našla u Rusiji". 

"Istini za volju, Rusija operira u svim balkanskim zemljama, ne samo u Srbiji – ovih su dana ruske banke i njihovi hrvatski vazali preuzeli većinsko vlasništvo nad konglomeratom Fortenova (bivši Agrokor). Štoviše, Rusija svoje zavodljive poruke prenosi na načine skrojene za pojedine sredine. Ipak, slavjanofilsko-pravoslavna zamka ima neku tradiciju u ruskim odnosima sa Srbijom, na što se uvijek može nakalemiti i privlačna priča o zajedničkoj borbi protiv fašizma. Paralelno s ovom idejnom porukom Rusija je preko izvoza svojih energenata, širenja svoje energetske mreže na Balkanu (Turski tok) i izvozom oružja i vojne suradnje uspjela zaustaviti širenje NATO-saveza na Srbiju, a usporila ga u Sj. Makedoniji i BiH", smatra Banac. 

Podrivanje BiH, RH, CG... 

S tim je adutima Rusija je, prema Bancu, stvorila niz "ovisništava na Balkanu". 

"Ona kontrolira Dodikovu Herrenvolk Republiku u mnogo većoj mjeri nego samu Srbiju, a ima svoja uporišta u Hrvatskoj, Federaciji BiH, Sj. Makedoniji, Bugarskoj, Grčkoj, pa čak i na Kosovu. Politika Mila Đukanovića, kojega su ruske službe pokušale likvidirati 2016. godine, jedina se uspješno zaustavila rusku subverziju, unatoč činjenici da Rusija nadzire crnogorsku (velikosrpsku!) opoziciju. Krajnji cilj ruske politike je uspostaviti hegemoniju nad Balkanom, i to u mnogo većoj mjeri nego što je to bio slučaj u carska i sovjetska vremena. Velikosrpska politika postala je paravan iza kojeg se prikradaju ruski interesi", ističe naš sagovornik. 

On iza najnovijih događaja u regionu vidi jasne namjere: 

"Danas je prioritet ove strateške formacije podrivanje Bosne i Hercegovine, a potom Hrvatske i Crne Gore. Može se samo dodati da Srpska pravoslavna crkva (SPC), koja je prije svega politička, a tek potom vjerska zajednica, zbog svog transnacionalnog statusa, dopire tamo gdje državne politike Srbije i Rusije ne mogu. Agresivnost SPC i otvoreni šovinizam kojim odiše, uz odbacivanje svake odgovornosti za velikosrpsku agresiju iz 1990-ih, ipak ograničava domet ove paradržavne organizacije, osim tamo gdje se ne želi prozreti istina, primjerice u nekim od trenutnih ekumenskih nastojanja", zaključio je profesor Banac.