Amra Topić: Dobru fotografiju ne treba objašnjavati

Portal Radiosarajevo.ba, u saradnji s portalom Fotografija.ba, otvara ciklus intervjua s mladim fotografima i fotografkinjama iz Bosne i Hercegovine. Cilj nam je predstaviti široj javnosti neafirmirane i manje afirmirane fotografe, čiji radovi zaista vrijede, i od koji se može očekivati samo napredak i uspjesi.

Ove sedmice predstavljamoAmru Topić iz Bihaća

Otkad i zašto se baviš fotografijom? Je li to samo hobi ili profesionalni angažman?
Ja se nikad nisam vidjela kao fotografkinja, iako sam cijeli život pratila radove umjetnika iz čitavog svijeta. Divila sam se načinu na koji iznose bujicu emocija koje nose u sebi, njihovom slobodnom duhu izražavanja, kreativnosti. Međutim, moje životne navike i moja struka su bile sasvim suprotne. Ali prije dvije godine, igrom slučaja, od roditelja sam dobila profesionalni aparat i ono što pamtim jest da se od tad ne odvajam od  njega, postao je moja omiljena igračka, promijenio moje navike, poglede na život i jednostavno sam se pronašla kao spoj dvije potpuno suprotne nauke.

Na fotografisanje gledam kao na hobi iz kojeg mogu ponešto i zaraditi. Postoji još puno stvari o fotografiji koje moram naučiti da bi mogla reći da se bavim profesionalno.

Imaš li uzore u svome radu? Cijeniš li naročito nekog fotografa?
Trudim se da izgradim vlastiti stil, da u budućnosti svoje fotografije pamtim po nekoj jedinstvenosti pa iz tog razloga ne uzimam nikog kao uzora. Postoji mnogo umjetnika čije radove pratim, neki od njih nisu uopšte poznati ali svejedno svoj posao obavljaju profesionalno. Cijenim i poštujem starije kolege fotografe koji su mi pomogli u mojim prvim koracima fotografije, između ostalih i Nino Maričić.

Šta je za tebe dobra fotografija?
Dobra fotografija je ona koja priča dobru priču. Fotografija koju ne treba objašnjavati nego jednostavno gledajući je osjetiti i pročitati. Nije rijetkost da baš takve fotografije nastaju sasvim slučajno. Kad se nađemo na pravom mjestu, u pravo vrijeme i iz duše fotografišemo, ne možemo pogriješiti.

Šta bi željela fotografisati a do sada nisi mogla ili stigla?
Svijet je toliko raznolik. Pa gdje god da nas rijeka života izbaci možemo stvoriti prelijepe uspomene kojih ćemo se kad-tad rado sjećati. Moj san su zemlje daleke Afrike. Puno sam čitala o sjevernoj i južnoj Africi, o tome kako se čovjek zgražava nad životom ondje, ili očarava iskonskom ljepotom. Sve me to privlači na jedan poseban način, Afrika je siguran materijal za hiljade i hiljade fotografija.

Jesi li se okušala u analognoj fotografiji?
Jesam, imam još ne izrađenih filmova u ladicama koje čekaju svoju priliku. Analogna fotografija ne oprašta hvatanje pogrešnih momenata, loših kadrova ili slabe svjetlosti pa prema tome je i manje isplativija nego digitalna fotografija.

Kakva je naša domaća fotografska scena?
Imam osjećaj da iz dana u dan sve više ljudi iskazuje simpatije prema svim vrstama fotografije. Što je za svaku pohvalu jer samim tim dokazuje se da mladi ljudi upotpunjuju svoju ličnost i učenjem o kulturi. Fotografija.ba je dokaz za to. Dnevno se plasira veliki broj veoma kvalitetnih fotografija, čiji autori nisu nužno profesionalci nego samo zaljubljenici u fotografiju.

Koje/a ime/na domaće fotografske scene bi izdvojila?
Postoji veliki broj korisnika portala Fotografija.ba koji su vrijedni pomena jer prije svega fotografišu iz ljubavi. Ja bi spomenula Husniju Nunu Toromanovića, iz razloga što ga osobno poznajem i što sam zaljubljenik u njegove radove, prije svega zbog njihove originalnosti.

Je li lakše fotografisati ljude ili životinje?
Zavisi od situacije. Ljudi su ipak razumna bića pa možda samo iz tog razloga imaju prednost nad životinjama. Ali i ljudi i životinje nose zasebnu draž fotografisanja kod svakog fotografa i teškoća samim tim nestaje.