Mostarska hrana za dušu i tijelo: Amela Rebac o japracima, o juvalacima, o baklavi...

Elma Behram
Mostarska hrana za dušu i tijelo: Amela Rebac o japracima, o juvalacima, o baklavi...
Karizma, pozitivan duh i dobrota kojom zrači razlozi su što je Amela Rebac omiljena među svojim Mostarcima.

Svoje prve novinarske korake napravila je još kao gimnazijalka na Radiju Mostar, kao studentica radila je na Radiju Mostar i B92, da bi kasnije osnovala Radio Studio 88. U to vrijeme bio je to jedini radio za cijeli grad, za građane s obje strane Neretve.

Nažalost, zbog bolesti se povukla iz ovog posla, a na sreću danas je dobro, radi i živi u svom gradu.

Nakon što je prije pet godina promovirala svoju prvu knjigu pod nazivom Svjedok vremenaAmela nam priprema nešto potpuno novo i pomalo neočekivano. U njenom domu krčkaju se nove stranice Mostarskog kuhara.

Gdje je danas Amela Rebac

"Tu sam, u Mostaru... gdje bih drugo bila. Sva sam svoja putovanja završila prije deset godina, kada sam se razboljela. A sada, pogotovo zimi, osnovna ruta, kuća, pos'o, Dom zdravlja. Zima je, prijatelji mi navraćaju preko vikenda, a ja ih mamim svojom mediteranskom kuhinjom i rižotom od "gabora" (smijeh) gambora. Vole ih svi, i moji prijatelji i njihova djeca. Naučila sam praviti talijanski fokačo i paštetu od sardina. Svi uživamo a ja najviše. Uživam u svojim prijateljima i njihovoj djeci koji me zovu tetka, a to je meni najveći kompliment."

Svi oni koji su imali priliku surađivati s Amelom znaju da nije teško ovu ženu zvati tetka. Bliskost i dobronamjernost prema svojim saradnicima nešto je što posebno krasi ovu novinarku. Bez dlake na jeziku obavljala je svoj posao, ne prezajući od lokalnih političara i tako bila pozitivan primjer ljudima s kojima radi, ali i nada onima koji su je svakodnevno slušali. Misiju ove snažne žene, na neko vrijeme, prekinula je teška bolest. Bolnice, terapije, bespomoćnost... ali oporavila se Rebac za one koji je vole.

Ljubav prema novinarstvu platila sam glavom

Zbog zdravstvenih problema povukla se iz medija, doduše ne u potpunosti, sada nadgleda rad medija. Nedostaje li joj ta vrsta adrenalina, mikrofon, pitali smo.

"Šta god da kažem, slagat ću. Fali mi u smislu da sada ne mogu 'lajat' na zvijezde'. S jedne strane i dok sam trajala i lajala, reakcija nije bilo i pored svih napora nisam mogla iz mrtvih dignuti nezainteresirano i isprepadano javno mnijenje u Mostaru. S druge strane, ljubav prema novinarstvu platila sam glavom, teško sam se razboljela, i zahvaljujem Bogu da sam dobila posao u Regulatornoj agenciji za komunikacije, jer sam u ovoj agenciji i na ovoj poziciji najbliža novinarstvu. Tješim se ovakvim 'benignim uracima' kroz koje se trudim prikazati moć zajedničkog života."

Komšiluk je najveće demokratsko dostignuće Balkana

Nakon knjige Svjedok vremena koja zapravo transkript emisija koje je radila od 2000. do 2008. godine i koja predstavlja svojevrstan dokument o dešavanjima u tom gradu, Amela nam priprema novu knjigu. Ovaj put nešto potpuno drukčije. Riječ je Mostarskom kuharu.

"Naslov moje knjige je Mostarski kuhar, hrana za dušu i tijelo primarno on jeste kuhar, ali namjera mi je bila da kroz mostarsku specifičnu hranu prikažem i dio specifičnog mostarskog humora koji se ogleda i u našoj hrani. Uz hranu idu i anegdote o poznatim Mostarcima i kuhinjama njihovih majki, nena, baka... Namjera mi je i da instituciju komšiluka promoviram kao najveće demokratsko dostignuće Balkana o kojem zapad nema pojma, koje dokazujem kroz mnoge primjere. Npr. čuveni mostarski ljekar prim. dr. Drago Hlubna, diplomirao u Beču, doktorirao je u Švicarskoj, oženio je Njemicu, doveo je u Mostar i brzo nakon dolaska poslao je neni Alaginci na kurs kuhanja.

Kuhar ima dva dijela. Majkicina kuhinja, to su strinska jela koja se kuhaju većinom u Mostaru koji je kao stjecajem životnih i historijskih okolnosti u sebi sublimirao sve ljepote istoka, zapada i mediterana, kako u hrani tako i u načinu života. Drugi dio je Jelovnici izgubljenog vremena, hrana i jela iz komšiluka u kojem su živjeli Dubrovčani, Trebinjci, Vojvođani, Rusi i Mađari, tu su i neka stara jela mostarskih katolika, pravoslavaca, Jevreja koje dolaze iz kuhinja i teka s receptima baka i nona mojih prijateljica", otkriva za Radiosarajevo.ba Rebac.

Knjiga bi trebala biti objavljena do kraja ljeta, no do tada pred Amelom još mnogo priprema i posla.

"Kada skupim sav novac za štampanje i kada moja tetka, dainice, rodice i ja napravimo, i uslikamo pedesetak jela iz raznih godišnjih doba, jer što se namirnica tiče u mene važi krilatica 'od čeg' vakat od tog vrijeme'. Što znači, ne pravim jela od povrća, paradajza, paprika, blitve, ljetnog voća u zimu nego u sezoni.

Nadam se do kraja ljeta, eventualno, početkom septembra, mogu objaviti knjigu. Planirala sam promociju i u Sarajevu ako mi ostane dovoljno knjiga. Kako sam do sada prikupila novac za 300 komada a s obzirom na već prijavljene zainteresirane kupce, sponzore, promotore i kuharice, trebala bih štampati barem još 100 komada knjiga, u tvrdom povezu, kvalitetnom papiru. Jer ne mogu valjda kraljicu kolača slaganu mostarsku baklavu pokazati na novinskom papiru u crnobijeloj tehnici", duhovito poručuje naša sagovornica.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak