Amar Numanović, dobitnik nagrade Fondacije Kemal Bakaršić

Student na odsjeku za Bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Amar Numanović dobitnik je ovogodišnje nagrade Fondacije Kemal Bakaršić, koja se svake godine dodjeljuje za doprinos u oblasti informacijskih znanosti i bibliotekarstva.

Fondacija Kemal Bakaršić nastoji promovirati vrijednosti bibliotečke i informacijske profesije, te aktivno pomaže bibliotekare/ke i studente/ice bibliotekarstva u njihovom usavršavanju i obrazovanju, te se radi o prestižnoj nagradi u ovoj znanstvenoj oblasti u BiH.

Kemal Bakaršić bio je ugledni profesor sa Odsjeka za komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te je ostavio neizbrisiv trag na akademsku zajednicu naše zemlje i cijele generacije studenata.

Objavio je brojne radove o bibliotekarstvu, te kulturnoj baštini BiH među kojima je i nagrađena knjiga Fragmenti kulturne historije Bosne i Hercegovine, objavljena 2005. godine.

Bio je istaknuti stručnjak iz oblasti bibliotekarstva i informacionih nauka, koji je u svom dugogodišnjem naučnom i akademskom radu, osim na matičnom fakultetu, svoje znanje prenosio studentima različitih usmjerenja u BiH i svijetu.

Preminuo je 4. juna 2006. godine u Sarajevu, u pedesetoj godini života. U njegovu čast pokrenuta je Fondacija Kemal Bakaršić, čiji su glavni ciljevi unapređivanje bibliotečkih nauka i tehnologija u BiH putem obezbjeđivanja pomoći studentima bibliotekarstva i bibliotekarima, te stručne prakse, stipendiranje, kao i permanentno obrazovanje i usavršavanje u BiH.

Više o Kemalu Bakaršiću, možete čitati u rubrici portala Radiosarajevo.ba, Junaci bez ulica.

Nastavni angažman i vannastavne aktivnosti

Na upit o tome šta smatra presudnim za to što je izbor za dobitinika Nagrade pao upravo na njega, Amar Numanović za Radiosarajevo.ba kaže kako je malo nezahvalno odgovoriti na to pitanje, no vjeruje da se radi o kombinaciji njegovog nastavnog angažmana i 'vannastavnih aktivnosti'. 

Svoje školovanje Amar Numanović planira nastaviti kroz doktorski studij nakon završetka II ciklusa studiranja, dodavši kako se nada da će imati finansijske uvjete za to.

Izlaganja su, kaže, odličan način da svaki put nanovo sebe preispita na više različitih nivoa, dok mu angažman na projektima omogućava da radi ono što voli i napreduje u teoriji i praksi, a što je najbitnije - da uči i shvata nove stvari, te propituje stara saznanja.

''Ovdje bih ipak da naglasim da nisam uobičajeni 'štreber' sa nekim prosjekom od deset-nula, a nerijetko me ne krasi odgovornost prema studiju u onoj mjeri u kojoj bi ona trebala biti – moja vizija obrazovanja bazira se na ideji saznavanja, proučavanja, kritičkog promišljanja fenomena i znanstvenog angažmana, transcendiranja silabusa i odmaka od šablona, nikako na pukom polaganju ispita i trčanju - ili je ispravnije reći šepurenju - za diplomom. Zapravo, to je u suštini besmisleno, ali je forma koju je, ako ništa drugo, potrebno i, zarad budućnosti, pametno ispuniti. Doktorat je u tom smislu vrlo zanimljiv jer akcentira istraživački rad'', priča Amar.

Kada je riječ o njegovim vannastavnim aktivnostima koje su imale utjecaja na to da upravo on bude nagrađen od strane Fondacije Kemal Bakaršić, ističe kako je dosad imao nekoliko izlaganja, kao i rad u praksi na više različitih projekata.

Velika čast, ali i odgovornost

Ova nagrada za njega, ističe, ima višestruku vrijednost. Čast mu je, kako kaže, biti nositelj nagrade koja nosi ime Kemala Bakaršića, profesora čiji su znanstveni i predavački kvaliteti, te angažman dobro poznati, a značajno je i to kada neko prepozna vaš trud i želju za 'saznavanjem', napretkom u znanosti i obrazovanju.

''Stoga na ovu nagradu, odnosno stipendiju, gledam prvenstveno kao na jednu novu vrstu odgovornosti, prema profesiji, ali posebno prema određenim ljudima iz struke koji su značajno utjecali na moj, nazovimo ga, profesionalni razvoj. Posebno bih zahvalio, hronološki nabrajano, trojici bibliotekara: Mariu Hibertu, koji je inicirao moju zainteresiranost za bibliotekarstvo i otvorio mi tu teorijsku i kritičku dimenziju bibliotekarstva, Feđi Kulenoviću koji je bio, ali i dan danas ostao, moj mentor u praksi, koji me je naučio, doslovno rečeno, zanatu, koji mi je otkrio puni potencijal tehnologije – informacijsko-komunikacijskih tehnologija – i njene odgovorne upotrebe, te Saši Madackom koji je načinio da sav taj 'sirovi materijal' na neki način artikuliram, pretvorim u neki smisao, da spojim teoriju i zanat u praksu i da u toj praksi doista uživam, te omogućio da sve to dalje razvijam u pravcu u kojem se danas krećem'', navodi Amar, dodavši kako je ova nagrada ujedno i izuzetan motivacijski faktor, poticaj da se radi više i bolje, te da se čitava priča digne na jedan viši i značajniji nivo.

'Kritički odnos moja je odgovornost'

Amar Numanović je još od ranije poznat čitateljima portala Radiosarajevo.ba po različitim oblicima 'aktivizma' koji podrazumijeva kritički odnos prema stvarnosti.

Podsjećamo, jedan od takvih primjera jeste i slučaj homofobnog incidenta koji se dogodio prošle godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu nakon što je studentici koja pripada LGBTIQA populaciji zabranjeno da daruje krv. Nakon što ju je uposlenica Fakulteta napala, kazavši joj ''Da si moje dijete, ubila bih te'', studenti FF-a, a među njima i Amar Numanović ogranizirali su protest, te javno digli glas protiv diskriminacije LGBTIQA osoba, u čemu su ih podržali mnogobrojni profesori fakluteta, kao i različite organizacije i pojedinci.

Više o ovome možete čitati na sljedećem linku:

Je li bolje začepiti usta?

''Kada je riječ o aktivizmu, ja uopće ne volim taj pojam. Previše je folk i ispražnjen od značenja. Svoj kritički odnos prema društvenoj, kulturnoj i političkoj zbilji više tretiram kao odgovornost, kao odgovornost shvaćenu u sartreovskom značenju tog termina, kao individualnu odgovornost za sebe i sve ljude. Naravno, to je idealističko poimanje koje zadržavam, ali u praksi pokušavam učiniti onoliko koliko za to imam moć.''

Veliku razliku, kaže, pravi između etičke odgovornosti, da npr. prijavite susjeda koji zlostavlja svoju ženu, i onog što naziva 'popularnim' aktivizmom u kojem iz udobnosti doma, kancelarije ili fakultetskog kabineta uglavnom druge pozivate da nešto urade ili pravite promotivni materijal.

'Ako niste angažirani, onda ste lažnjak'

Bibliotekarstvo i informacijske znanosti su, smatra Numanović, društveno odgovorna profesija per se. Ukoliko imate za 'misiju' omogućiti pristup znanju korisnicima, građanstvu, ravnopravno i demokratski, onda morate biti angažirani i odgovorni – ili ste naprosto 'lažnjak'. Stoga, dodaje, ono što radi u bibliotekarstvu, teorijski i praktično, ne može odvojiti od svoje 'misije' da barem u najmanjoj mjeri utječe na društvo u kojem živi.

''A nije dovoljno promijeniti samo sebe, kako je to pomodno tvrditi. Kada imate društvo koje je duboko bolesno, netolerantno i šta sve već ne, onda je bezobrazno praviti se gluh i slijep na sve što se dešava – visoko obrazovanje, problemi kulturne, političke i ekonomske ravnopravnosti rodova, LGBTIQA zajednice, problem diskriminacije (nas) ateista (o kojoj se vrlo malo priča, a koja je istinski problem), itd.''

Sve su to problemi kojima se Numanović, kaže, na različite načine namjerava baviti i u budućnosti, a moguće ih je artikulisati kroz bibliotekarstvo, te kroz ono što ga trenutno posebno zanima, a to je sloboda pristupa znanju kao fundamentalni problem.

Ističe kako, skoro paradoksalno, kada pravimo pomak ka tzv. društvu znanja, znanje (p)ostaje luksuz i privilegija.

''Za kraj bih parafrazirao dio iz Vlastite sobe Virginie Woolf, koji nastaje kao reakcija na nemogućnost da uđe u univerzitetsku biblioteku, jer joj je kao ženi bio zabranjen pristup, ironično rečeno, hramu muškog razuma, a koga preuzimam kao vlastiti moto: neprijatno je kada su vrata ispred kojih stojiš za tebe zaključana – ipak, mnogo je gore ostati zaključan unutra.''

Redakcija portala Radiosarajevo.ba čestita Amaru Numanoviću na ovom priznanju, te mu želi mnogo uspjeha u daljem školovanju i radu.

Čitajte više:

Amar Numanović: Sve u svemu, kako ocjenjuješ profesora