Alisa Čaber: Tišina bjeline prožeta muzikom

Alisa Čaber mlada je sarajevska umjetnica i docentica na Grafičkom fakultetu u Kiseljaku. Diplomirala je i magistrirala na odsjeku grafika na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Pored toga, pohađala je i izbornu nastavu iz oblasti konzervacije i restauracije, a članica je i ULUBiH.

RadioSarajevo: Magistrirala si sa radom zanimljivog imena – Život bjeline, o čemu se zapravo radi?
Alisa Čaber:  S obzirom da sam, dok sam studirala, fakultativno išla na restauraciju, počela sam da radim u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci kao restaurator, gdje me privuklo pravljenje papira, odnosno - nadograđivanje starih artefakta papirom. Zainteresovalo me kako bih od toga mogla da, sama za sebe, napravim papir. Papir me privlači od samog početka mog rada. Zbog toga sam se i odlučila za grafiku - zbog same njegove strukture i raznoraznih mogućnosti koje papir pruža. Počela sam da istražujem u tom pogledu, da pravim papir i tiskam na svježu pulpu, matrice i onda da radim sa grafikom. Sama bjelina papira je neograničena, u istraživanju umjetnosti je i sam taj pojam bjeline nevjerovatan. Morala sam da se ozbiljnije pozabavim time.

RadioSarajevo: Spomenula si restauraciju, šta si konkretno radila?
Čaber: Tri godine sam fakultativno išla na nastavu iz konzervacije i restauracije na akademiji. Nikada to nisam privela kraju, budući da su okolnosti bile takve da nisam uspjela završiti. Tu sam se većinom orijentisala na restauraciju papira.

RadioSarajevo: Iza sebe imaš veliki broj izložbi, je li bilo i nekih nagrada?
Čaber: Mislim da do sada imam 10 samostalnih izložbi i jako mnogo kolektivnih, ne znam više ni sama koliko, budući da konstantno učestvujem na njima, gdje mi se ponudi izlaganje ili ja pošaljem rad na konkurs, itd. Što se nagrada tiče, osvojila sam Veliku nagradu za grafiku na 13. internacionalnom bijenalnom festivalu crteža i grafike u Tuzli te nagradu na izložbi Javno i privatno u Širokom Brijegu, međunarodnoj izložbi u vrtu Dragane Nuić – Vučković i Nikole Vučkovića.

RadioSarajevo: Možeš li izdvojiti neke od značajnijih izložbi za tebe?
Čaber: U zadnje vrijeme izlažem sa Amelom Ajanović, tako da bih izdvojila te zajedničke izložbe i projekte. Naši neki pogledi na umjetnost, barem što se tiče minimalističke umjetnosti koja se pojavila 50-ih godina prošlog stoljeća, odnosno pogledi na jednostavnost su nas spojili da izlažemo zajedno. U posljednje vrijeme, otkako smo magistrirale, izlagale smo u Travniku, Bugojnu, Jajcu, a nedavno i u Sarajevu.  Sada se pripremamo za izložbu u Bihaću. Osim tih posljednjih izložbi, izdvojila bih svoju izložbu u Osijeku, koja je interesantna upravo zbog velikog broja publike koja se istinski razumjela u umjetnost. To se zaista rijetko može doživjeti.

RadioSarajevo: Često učestvuješ na umjetničkim kolonijama, čemu one služe, šta se obično na njima dešava i kakve koristi umjetnici imaju od njih?
Čaber: Kolonije su interesantne zbog razmjene raznoraznih iskustava iz svijeta umjetnosti. Upravo te kolektivne i samostalne izložbe u okviru njih nam pomažu da se probijemo u svijetu umjetnosti, upoznamo raznorazne ljude iz svih krajeva svijeta – što pomaže u daljnjem izlaganju i sl. Mislim das am ove nagrade dobila zahvaljujući učestvovanju na kolonijama. Zaista mogu reći sve najbolje o tom vidu okupljanja umjetnicka I trudim se da svako ljeto iskoristim za to. Upravo sam bila na internacionalnoj koloniji u Počitelju, gdje su učestvovali umjetnici sa prostora čitave bivše Jugoslavije i Turske. To je nevjerovatno inspirativna kolonija, jer nas je potakla da radimo, da se družimo i da planiramo naredne kolonije i zajedničke izložbe. Sljedeća kolonija na koju idem je u Osijeku, Landart festival. Radit će se sa slamom, a tema je Cirkus. Prijavila sam jedan projekat gdje bih povezala svoj papir sa slamom.

RadioSarajevo: Kojim temama se najviše baviš u svojim radovima?
Čaber: Sav moj rad zasniva se na bjelini, apsolutnoj bjelini. Pokušavam da dotaknem tu neku tišinu koja proizilazi iz bjeline, odnosno pokušavam da ovaj današnji svijet koji je u konstantnoj buci i životnom „cirkusu“ izolujem i dostignem tišinu u svojim radovima. Bitno mi je to da li će gledaoci, kada pogledaju moj rad, osjetiti tu tišinu koju sam ja osjetila dok sam to radila.

RadioSarajevo: Baviš li se još nekim vidom umjetnosti?
Čaber: Zapravo ne, iako ne bih mogla da živim bez muzike. Završila sam muzičku školu i sviram klavir. Tu svoju tišinu u radovima uvijek prožimam sa muzikom.