Zurovac: Velika je odgovornost izvesti baletnu viziju Sjećaš li Dolly Bell pred sarajevskom publikom

U srijedu, 29. novembra sa početkom u 19:30 sati, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo bit će praizveden balet Sjećaš li se...? Sjećaš li se Dolly Bell? kompozitora Alexandera Balanescua u koreografiji, režiji i dramaturškom konceptu Staše Zurovca.

Staša Zurovac za portal Radiosarajevo.ba otkrio je ko su njegovi saradnici na baletnoj predstavi, kako je došlo do saradnje s Narodnim pozorištem Sarajevo, ali i koliko je teško likove iz romana Abdulaha Sidrana portretirati kroz ples.

Radiosarajevo.ba: Kako je došlo do baletne vizije Sjećaš li se Dolly Bell?

Zurovac: Prije svega pozivom Narodnog pozorišta Sarajevo, direktor Dino Mustafić ponudio mi je da napravimo autorsko djelo inspirirano tim komadom i naslovom i uz podršku direktora baleta Evgenija Gaponka dana mi je mogućnost i čast da se uhvatim u koštac s tako jednim važnim i lijepim djelom za ovaj grad i za sjećanje ljudi koji ga poznaju.

Radiosarajevo.ba: Osjećate li neku posebnu odgovornost s obzirom da je sarajevska publika, kao što ste i sami rekli, naročito vezana uz priču o Dolly Bell?

Zurovac: Svakako, velika je odgovornost u svakom smislu zato što se radi se o nečemu što većina ljudi smatra nepromjenjivim. Međutim, mislim da je umjetnost, kao što je iz života nastao roman, poslije toga scenarij pa i film, nakon toga pozorišna predstava pa zatim evo i balet, odnosno plesna predstava da to nije baš tako čvrsta činjenica da ne možemo mijenjati svoje sjećanje.

Naše sjećanje se može mijenjati onako kako se mi mijenjamo u budućnosti iza ovoga što ostavljamo iza sebe, naš odnos prema tome može donijeti neku novu interpretaciju i uskrsnuće tom djelu s pogledom iz današnjeg vremena, a s druge strane veliki je zadatak to prevesti na neverbalni svijet slike, muzike i plesa.

Radiosarajevo.ba: Da li je teško likove iz romana Abdulaha Sidrana portretirati kroz ples?

Zurovac: Pa ako se narativno razmišlja onda svakako da jest zato što ples trpi narativ do određene mjere, a onda je potrebno služiti se drugim sredstvima i alatima da bi se prenijela poruka.

Međutim, meni je bio cilj više naći koreografski jezik predstave, ne samo koreografski nego i jezik scenografije, jezik kostima, jezik muzike koji s jedne strane zadovoljava i to kolektivno sjećanje na taj naslov i poznavanje teme, a s druge strane i onog gledatelja, koji eto uz sreću da nema jezične barijere, kroz taj svijet slika, pokreta i plesa, muzike i svjetla može razumijeti priču na jednak način kao i onaj koji je poznaje.

Radiosarajevo.ba: Ko su Vaši saradnici na predstavi?

Zurovac: Tu stvarno moram reći da sam blagoslovljen jer je Narodno pozorište Sarajevo okupilo divan tim saradnika. Prije svega, tu je Alexander Balanescu, violinistička svjetska zvijezda, jedan od najvećih svjetskih virtuoza, osnivač Balanescu kvarteta, svojevremeno jedan od najpopularnijih gudačkih kvarteta na svijetu koji je poznat i po saradnjama s velikim umjetnicima širom svijeta u plesnom svijetu.

Eto, imamo sreću da je on prihvatio poziv da komponira muziku za ovaj komad i da istovremeno postavljajući muziku na snimku svojim violinističkim umijećem bude jedan od muzičara koji svira na snimci. Tu je i Ada Milea, poznata rumunjska kantautorica i njegova partnerica koja je svirala na nekim snimkama na gitari i svojim glasom doprinijela.

S druge strane imamo fantastičnu podršku. Muzika je snimana u studiju Modra rijeka kod Dine Šukala, Eric Bajramović, kao tonski inženjer i divan par muzičara Admir Halilović na harmonici i na sazu Jusuf Trtica, koji također i pjeva. Dogodila se divna saradnja svih tih muzičara i jako sam sretan zbog toga.

Zatim, jedna od najboljih kostimografkinja na svijetu Bjanka Adžić Ursulov, kućni scenograf Josip Lovrenović koji je fantastično odgovorio na zadatak i ponudio svoja divna scenografska rješenja. Tako da se sa svih strana trudimo da napravimo priču dostupnu današnjem svijetu, današnjem oku gledatelja, da ponudimo neku novu vrijednost tom djelu.

Radiosarajevo.ba: Postoji li lik iz knjige koji Vam se naročito dopao?

Zurovac: Abdulah Sidran je takav pisac da vi kroz jedan lik vidite sve druge likove, kroz sudbinu jednog čovjeka možete iščitati drugu i vidi se da jedna sudbina bez druge ne postoji. Mi se ogledavamo jedan u drugome i ta čarolija spaja različite sudbine čovjeka na nama koji imamo mogućnost da to vidimo ili proživimo, da razumijemo da to nije bez razloga nego da nam ponudi razumijevanje.

Radiosarajevo.ba: U Beogradu ste postavili još jedan popularni filmski klasik Ko to tamo peva. Da li je kinematografija iz bivše zemlje mnogo utjecala na Vas?

Ne bih rekao da je to nešto utjecalo na mene da me nešto mijenja kao osobu, ono što ja pamtim kao dijete to su filmovi koji se oslanju na narodnooslobodilačku borbu, dakle, partizanski filmovi.

U zrelijoj dobi mi je neka svjetska konematografija stvarala neke utiske i možda utjecala na mene kao umjetnika, a da me nešto baš odredilo to je teško reći. To su živi procesi, kroz svaku vrstu umjetnosti čovjek može spoznat nešto, tako da nije da sam baš neki filmofil u smislu jugoslovenske kinematografije. Ona mi se više desila kao svakom običnom čovjeku, a u nekom primjerenom trenutku kao što je Ko to tamo peva, onda se čovjek posveti i dublje uđe u materiju.

Premijera baleta Sjećaš li se...? Sjećaš li se Dolly Bell? je u četvrtak, 30. novembra u 19.30 sati.

Rezervaciju ulaznica moguće je izvršiti online: www.nps.ba.

Radno vrijeme blagajne: na dan izvođenja predstave u dva termina od 9.00 do 11.30 i 15.30 do 19.30 sati.

Ostalim radnim danima od 9.00 do 15.00 sati.