Zeko i potočić najavio premijeru 'Koncerta ptica'

Teatralnom izvedbom dječijeg klasika Zeko i potočić započela je danas neobična konferencija za novinare na kojoj je predstavljen novi projekat sarajevskog Kamernog teatra - predstava Koncert ptica. 

Istoimeni tekst međunarodno priznatog pisca Dževada Karahasana uprizorio je redatelj Aleš Kurt, a za Koncert ptica moglo bi se reći da se radi o 'metafizičkoj komediji' kako ju je okarakterizirao direktor pozorišne kuće Dragan Jovičić. Riječ je o drugoj premijeri Kamernog teatra u ovoj godini (nakon crnohumornog Terorizma Dine Mustafića), koja je najavljena za četvrtak 18. april.    

Nakon što su novinari imali priliku vidjeti i čuti Zeku i potočića, te na taj način osjetiti dašak teatara apsurda koji nas, nesumnjivo, očekuje u Koncertu ptica, obratio im se Dževad Karahasan, nadahnutim govorom: 

"Dramski je pisac uvijek u paradoksalnoj situaciji - on čeka premijeru na način koji su opisali renesansni autori: 'Sjedim uplakan, sa jednim nasmijanim okom'. To nasmijano oko je tu ukoliko je predstava otišla bar jedan korak dalje ili ustranu od onoga što je pisac napisao. Ako je predstava ostala puko predstavljanje komada, nije, vala, morala ni nastajati. 

Ja sam u drugim razredu svakodnevno, dok sam išao u školu, prolazio pored starog hotela. Jednom sam iz tog pravca čuo neke jauke, urlike, i otišao sam iza hotela i vidio jednog svog Duvnjaka kako jaše na buretu i glasno plače. Pitao sam ga čemu to, a on kaže kako je u buretu rakija, kako je on to dobio na poklon, ali ne možće ispiti svu tu rakiju pa zato jauče.

Najgore što se čovjeku može dogoditi je da mu se želje previše ispune. Ovo potrošačko društvo ispunjava nam sve želje i radi nam to najgore što nam može uraditi - ostavlja nas bez želja. Kad ostanemo bez mogućnosti da sanjamo, čeznemo, želimo, mi više nismo živi.

Autorsku muziku u predstavi Koncert ptica potpisuje Dušan Duco Vranić

Svjetska književnost govori o ženama koje uzdahnu zato što su se ruže posušile, koje sanjaju da cvijeće bude vječno. Onda se nauka pobrine i napravi nam plastično cvijeće, koje se ne suši. Ali ima jednu manu - nije cvijeće. 

Stoga i san o vječnoj mladosti ispunjavaju plastične operacije, ali tu ima jedan problem - to što vaše lice postaje maska, a prestaje biti lice. Sjetite se kad ste posljednji put na filmu vidjeli igru lica? Jeste li primijetili da moderni film više nema krupnih kadrova, jer lica su maske. 

Tako, ako ste jedan moderni, malo bogatiji čovjek, u vama može kucati drugo ili treće srce nekog nesretnika iz Argentine, vodu vam izbacuju bubrezi iz Indije, žuć vam je od Arapa iz Egipta, gusterača od nekog djeteta sa Filipina. Postavlja se pitanje - jeste li to još uvijek vi?"

Karahasan je pojasnio da su za predstavu poslužila tri izvora - mit o Jazonu i brodu Argo, Aristofanova komedija Ptice, te poema Sabor ptica Fariduddina Attara. 

"Attar nam je saopćio istinu da čovjek oko sebe vidi samo ono što u sebi nosi. Dobri ljudi vide samo dobro, loši ljudi samo zlo, lijepi ljudi samo ljepotu. Kada dođete u moje godine pitate se - kako doći do sebe", zaključio je Karahasan svoje obraćanje uoči premijere njegovog teksta Koncert ptica. 

Redatelj Aleš Kurt novinarima je ispričao anegdotu o nastanku ove predstave:   

"Imam sreću da živim u jednom jako nesavršenom svijetu u kojem ne ide ništa onako kako ljudi zamišljaju. Inicijalna ideja za ovu predstavu nastala dok sam čekao u redu na blagajni jednog hipermarketa u Sarajevu, a iza mene je stajao Dragan Jovičić. Iako sam mišljenja da iza bilo koje odluke, iza bilo kojeg postupka stojimo cijelim svojim životom. Predstava je živo biće, ona je neka vrsta paraduhovne tvorevine, govori o sebi i ljudima koji su u nju uključeni", rekao je redatelj. 

Uz provjerenu ekipu glumaca i pažljivo odabran kreativni tim, nastala je predstava sa burlesknim i montipajtonovskim elementima, koja će nas nasmijati i zaintrigirati. 

"Obratite pažnju na ono što nećete vidjeti!", poručuju njeni kreatori uoči premijere koja nas očekuje u četvrtak.