'Tuđe srce' - Predstava koju su prozvali 'Monty Python na temu viznog režima' (FOTO+VIDEO)

Sjećate li se perioda kada smo za svaki korak prema Evropi i svijetu trebali imati urednu vizu. Sjećate li se poniženja i beskrajnih peripetija u konzulatima i na granicama, carinika koji vam s visine postavljaju neprijatna pitanja, službenika koji vam s pobjedonosnim osmijehom kažu da vam nedostaje još neki papir. 

Takva su vremena prošla, odahnut će mnogi, Bosni i Hercegovini je ukinut vizni režim. 

Nažalost, i dan danas možemo doživjeti beskrajne drame u pokušaju slobodnog kretanja, razmjeni ljudi, ideja i roba s našim donedavnim zemljacima - Kosovarima. 

O tome govori predstava koju ćemo u srijedu 5. januara imati priliku premijerno pogledati u sarajevskom teatru SARTR - Tuđe srce ili Pozorišni traktat o granicama. 

Radi se o netipičnoj predstavi baziranoj na osobnim iskustvima glumaca s Kosova i iz BiH, čija je svjedočenja u dramski tekst pretočila srbijanska spisateljica Biljana Srbljanović, a režijski na scenu postavio Dino Mustafić. 

"Kada pomislite da možete praviti predstavu o nekom birokratskom i političkom pitanju kao što je pitanje granica, onda shvatite kako je fantastičan jezik teatra", započeo je svoju priču redatelj Mustafić. 

"Željeli smo u fokus javnosti postaviti jedan od civilizacijskih problema - odsustvo komunikacije između državljana BiH i Kosova. Godinama već pratim borbu jednog od protagonista predstave, glumca Albana Ukaja da se izbori s administracijom. To su pravi igrani filmovi, prave storije o maltretiranju, aparthejdu koji se provodi na granicama. Koliko god mi je bilo zanimljivo to da slušam, toliko sam s vremenom počeo da se uznemiravam i uzbuđujem, na isti način kao što se kod nas ljudi uznemire na riječ diskriminacija. Postoji jedna druga granica, ona za koju nema vize i pečata, a to je granica u glavi, ona koja je najčešće zacementirana. U ovoj predstavi bavimo se granicom kao fenomenom sputavanja slobode, granicom koja nam se nameće kao prepreka. Mi ponovo živimo Evropu u kojoj je stvarnost da se dižu žice, a riječ granice najčešće se spominje uz riječ izbjeglice", rekao je Dino Mustafić na konferenciji za medije upriličenoj uoči premijere predstave.  

Jedan od aktera predstave, kosovsko-bosanski glumac Alban Ukaj koji je nakon 12 godina čekanja dobio državljanstvo BiH, ispričao nam je ovo: "U Sarajevu živim već 15 godina, Akademiju scenskih umjetnosti sam diplomirao još 2005. Sve ove godine mog života ovdje sam bio ponosan na sebe da me birokratija nije obeshrabrila. Nisam mogao ni sanjati da ćemo jednoga dana napraviti predstavu o tome. A pogotovo da će sve s ove distance izgledati kao Monty Python - vi vidite koliko je to sve glupo, besmisleno i smiješno, ali nama je to oduzelo toliko godina i živaca."

Glavne uloge tumače Alban Ukaj, Jelena Kordić Kuret, Armend Smajli, Adriana Matoshi i Jusuf Brkić, a kao autori se potpisuju i Gjergj Prevazi, Srđan Ćešić, Damir Imamović, Lejla Hodžić, te Dino Mustafić.

Predstava Tuđe srce nastala je u produkciji novouspostavljene organizacije Art Hub uz namjeru da se nakon sarajevske, premijere održe u Prištini i Beogradu, a nakon toga i turneja po bh. gradovima. 

Armend Smajli i Adriana Matoshi, glumci s Kosova, podijelili su iskustva svog putovanja u Sarajevo. Da bi dobili vizu, zahtjev su morali predati u jednoj od najbližih ambasada - u Skoplju, Podgorici ili Beogradu. Potom su morali doći na intervju na kojem su im se, u Ambasadi BiH u Skopju, postavljala najrazličitija pitanja o razlogu njihovog putovanja, uključujući i naziv predstave, te o čemu će se u predstavi govoriti.  Na kraju im nije udovoljeno da dobiju vizu na godinu dana, već su dobili samo na 31. dan. 

"Razmišljamo o tome koliko smo fizički blizu a užasno udaljeni zbog te administrativne i političke situacije. Nastao je užasan vakuum među jednima i drugima. Nadamo se da ćemo se, makar kroz ovu predstavu, uspjeti približiti jedni drugima", kaže Armend. 

Da bi dobili vizu za BiH, državljani Kosova moraju potrošiti najmanje 250 eura na izdatke, putovanja do ambasada, telefonske pozive... 

Glumci su nam ispričali i kako je izgledao intervju u Ambasadi BiH u Skoplju gdje ih je na veoma neprijatan način ispitivala jedna službenica, postavljajući lična pitanja. U jednom trenutku, kada je u prostoriju ušla druga osoba, ova službenica je potpuno promijenila ponašanje i postala ljubaznija. Nadalje, da bi saznali da li im je viza odobrena, rečeno im je da narednog dana nazovu telefonom u 10.00 sati. Potom da nazovu u 11.00, pa za pola sata, pa opet za pola sata, da bi ih, na kraju, nazvao jedan službenik u 14.30. Obavijestio ih je da im je viza odobrena, te da do 17.00 mogu doći po nju. Znao je da je to nemoguće jer između Prištine i Skoplja ima više sati vožnje. 

Ovakve i slične epizode, prezentirane kroz teatarski jezik, zasigurno će izazvati mnogo gorkog smijeha, te ne sumnjamo da će predstava doživjeti uspjeh. 

"Na izvedbenom planu ova je predstava svojevrsni teatarski eksperiment, ima nekoliko nivoa, u postdramskom maniru, bazirana je na istinitim svjedočenjima ali je i fikcionalna. U njoj imamo scenski i koreografski pokret, video art, jako prostorno uobličenje uprkos redukciji scenskog identiteta. Posebno je bilo zanimljivo i provokativno ponovo surađivati s Damirom Imamovićem koji kroz rad na muzici u predstavi istražuje saz kao element koji povezuje naše dvije kulture na Balkanu", zaključuje Dino Mustafić 

U očekivanju sutrašnje premijere, pogledajte scenu koju smo snimili na jednoj od proba.