Toplina poezije: Miki Trifunov i "Recital kod Makse" probudili duh starog Sarajeva u Despića kući

U prelijepom ambijentu novootvorene scene "Pozorišta kod Makse" u Despića kući u Sarajevu, danas, 9. augusta, održan je poseban kulturni događaj koji je privukao brojne ljubitelje poezije. Zvijezda dana bio je istaknuti dramski umjetnik Miodrag Miki Trifunov koji je govorio poeziju za srce i dušu Sarajlija.

Bila je to prilika da se podsjetimo i hadži Makse Despića i njegovog testamenta koji je primjer kako živi i kako se od ovog svijeta oprašta jedan pravi Sarajlija. Sve je ujedno i dio programa pod nazivom "Recital kod Makse".

Šta je Despića kuća?

Program, prožet emocijama, sjećanjima i dubokim porukama, u potpunosti je opravdao očekivanja publike. Trifunov, poznat po svojoj izražajnosti i umijeću da stihovima podari poseban život, izveo je poeziju koja je dotakla srca prisutnih i podsjetila na ljepotu umjetnosti. Atmosfera u Despića kući bila je topla, baš kako i priliči mjestu koje nosi snažnu historijsku i emotivnu simboliku za Sarajevo. Svaki stih odzvanjao je prostorom ispunjenim pažnjom i tihim odobravanjem publike, dok su osmijesi i povremeni uzdasi govorili više od riječi. Publika je s oduševljenjem ispratila svaku izvedbu, nagrađujući umjetnika dugim aplauzima. 

Inače, Despića kuća je muzej-kuća u Sarajevu, koju je izgradila bogata trgovačka porodica Despić prije više od 260 godina, nakon što je u Sarajevo iz hercegovačkog sela Sambor došao Risto Slijepčević i oženio se Sarajkom Despom. Nalazi se u okviru Baščaršije, na uglu Obale Kulina bana i Despićeve ulice u starom dijelu Sarajeva, nedaleko od Latinske ćuprije. U vlasništvu je Muzeja Sarajeva, kao njegov depandans, te je i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. 

Ko je bio hadži Makso?

A, najznačajniji član porodice Despić bio je hadži Makso, rođen 1836. godine, koji je titulu hadžije dobio nakon dviju posjeta Jerusalemu, o čemu je pisao u svojim Zapisima starog Sarajlije. Njegovi Zapisi, u kojima je pisao o sebi, putovanjima, ali i događanjima u gradu, jesu veoma vrijedno svjedočanstvo i prilog historiji Sarajeva.

Hadži Makso je bio ugledni trgovac. Službovao je i kao državni blagajnik u Osmanskom Carstvu, potom bio gradski vijećnik u vrijeme vladavine Austro-Ugarske, te član bh. delegacije koja je išla na poklonjenje caru Franji Josifu. Bio je i zadužbinar, jedan od utemeljitelja Saborne pravoslavne crkve u Sarajevu, veliki dobrotvor i vizionar koji je, između ostalog, zaslužan i za nastanak pozorišne umjetnosti u gradu na Miljacki.

Naime, prema primjeru evropskih pozorišta, koja je posjećivao tokom svojih putovanja, hadži Makso je organizirao u svojoj kući pozorišne predstave kao kućne zabave za prijatelje, rodbinu, poslovne partnere i diplomate, u prostoriji nazvanoj "Pozorišna sala", pa se Despića kuća s pravom naziva pretečom savremenog pozorišta u Sarajevu.

Hadži Makso je bio i inicijator osnivanja prvog sarajevskog muzeja – Muzeja Stare pravoslavne crkve. Njegovi savremenici, ali i njihovi nasljednici, govorili su o hadži Maksi kao o primjeru poznatog sarajevskog duha punog ljudskosti, dobrote i širokogrudosti. Srce prelijepe kuće Despića je hadži Maksina soba za rad i odmor u kojoj se nalaze originalni predmeti koje je donosio sa svojih dalekih putovanja. Namještaj, slike, ikone, kandila, italijanska ogledala, engleski sat, skupocjeni lusteri – sve što se i danas nalazi u ovoj kući jeste originalna ostavština Despića.

Praunuk hadži Maksin Pero Despić, posljednji potomak ove ugledne porodice, odselio se u Belgiju 1969. godine i gradu Sarajevu poklonio svoju kuću, pod uvjetom da se u njoj otvori izložba sa stvarima koje će svjedočiti o postojanju i djelima njegove porodice.