'Srebrenicaekspres' - rad Andreja Đerkovića postavljen i u Solunu

Poslije Sarajeva, Ženeve, Tbilisija, Gorija, Ankare, Kassela, Kopenhagena i Pariza, nastavljajući tradiciju podsjećanja na srebreničku tragediju, sarajevski umjetnik Andrej Ðerković, postavio je svoj rad 'Srebrenicaekpres' i u Solunu (Thessaloniki).

Abribus solunskog gradskog javnog saobraćaja (OASTH) na Plateia Eleftheria (Trg slobode) koji se nalazi u samoj luci, Ðerković je pretvorio u abribus srebreničkih majki. 

Izbor mjesta postava na ovom trgu namjeran je zbog svoje tragične simbolike, jer se ove godine, obilježava 70 obljetnica početka masovnih deportacija grčkih židova u nacistički koncentracioni logor Auschwitz-Birkenau, upravo sa tog trga. Deportacije su bile finalni akt nakon postrojavanja lokalnih židova na istom trgu godinu dana ranije, baš na 11.juli.

"Iako sam želio izbjeći prefiks Srebrenica u imenu postava, u vremenu kada se (ne)savjesno gubi sam smisao tog imena koja predstavlja našu osobnu i kolektivnu tragediju, rad se jednim dijelom zasniva na imenu lokalne prevozne kompanije 'Srebrenicaekspres'. Sam izraz izvorne riječi 'express' se može dvojako tumačiti, u oba slučaja krajnje tragično. Može se gledati kroz prevod riječi 'express' koji znači: brz, hitan, određen, što se može ogledati kroz nezamislivu brzinu uništenja velikog broja ljudi, dok se taj isti izraz može gledati i cinično, pa i beznadežno gledajući na 'brzinu' pronalaska ostataka nevinih stanovnika Srebrenice, kao rezultat opet nezamislive nakane da se takav zločin sakrije", pojasnio je Đerković.

Tokom njegovog dvadesetogodišnjeg rada vezanog kroz osobno iskustvo većinom za opsadu Sarajeva, dva rada su vezana za Srebrenicu i urađena su zajedno sa majkama, pa tako i ovaj rad neće odstupati od dosadašnje linije. 

Životi majki se odvijaju u autobusima. U autobusima su odvojene od svojih najmilijih, u autobusima su istjerane iz Srebrenice, u autobusima su kada idu 11.jula u Srebrenicu, u autobusima su kada idu u Den Haag, tako da je prilikom premijerne postavke, autobusno stajalište 31e (expres) kod Vijećnice bilo pretvoreno u stajalište majki koje čekaju autobus... u svojersni abribus njihovih života. 

Rad je dobio još veći kredibilitet u trenutku kada je kolona identificiranih tijela ubijenih Srebreničana iz Visokog u pravcu Srebrenice, koja prolazi kroz Sarajevo, prošla u kontra smjeru pored navedenog autobusnog stajališta, simbolizirajući zadnju želju majki koje na tom stajalištu čekaju da se njihovi sinovi, braća i muževi nađu i da jednom kada oni napokon prođu tim istim putem, zajedno sa njima pođu kući.

Poslije Sarajeva, rad je bio izložen 11.jula 2009.godine na trgu Place des Nations ispred zgrade Ujedinjenih Naroda u Ženevi, te u oktobru 2010.godine na autobusnim stajalištima gradova Tbilisi, Mtskheta i Gori u Gruziji. 

U godini dvadesete obljetnice početka rata u BiH, 11.jula 2012.godine, rad je pod komisarijatom povjesničarki umjetnosti Zeynep Yasa i Müzeyyen Çağlar Güler bio postavljen u Galeri Artist u Ankari u Turskoj. U oktobru 2012.godine, rad je bio postavljen ispred Rathaus u Kasselu u Njemačkoj i na trgu Veterbros Torv u Kopenhagenu, a u januaru 2013.godine, postavljen je na abribusu Centre Georges Pompidou u Parizu u Francuskoj.