Seminar: Mediji u službi promocije različitosti

Različite nacionalnosti samo su jedan od primjera raznolikosti društva u kojem živimo. Na ovim prostorima različitost postoji i u religijskom i u  kulturnom smislu..., ali to nije ništa novo i ništa što se ne dešava u svim krajevima planete Zemlje. Mi smo ipak specifični, jer na razlike, koje bi trebale predstavljati bogatstvo, pojedinci kojih nažalost ima nemali broj, gledaju kao na zlo s kojim moraju živjeti, ali koje ni ne pokušavaju razumjeti i prihvatiti privilegije koje to 'zlo' nudi.

Bili svjesni toga ili ne, mediji su ti koji imaju sposobnost da na određeni način usmjeravaju društvo na direktan ili indirektan način, pa tako i kada se radi o ovoj tematici. Stoga je početkom aprila u organizaciji Media Centra Sarajevo održan seminar za novinare na temu 'Izvještavanje o interkulturalizmu'.

Iako su bila namijenjena pripadnicima sedme sile, veći dio predavanja primjenjiv je u svakodnevnom životu, i protkan zanimljivim podacima iz ove oblasti, stoga u nastavku i izdvajamo najinteresantnije dijelove sa seminara:

Multikulturalizam i interkulturalizam

Na samom startu, kako je to i predavač Aleksandar Brkić uradio, trebalo bi i ovdje razgraničiti razlike dvaju pojmova koji se prepliću unutar ove teme, a to su multikulturalizam i interkulturalizam. Prema jednoj od definicija multikulturalizam je 'ideja o zajedničkom životu različitih etničkih i kulturnih grupa u okviru istog pluralističkog društva', a interkulturalizam bi bio 'vrsta međudinamičkog odnosa, prijenosa i razmjene vrijednosti, stavova, ideja i koncepata, te uzajamno djelovanje različitih kultura jedne na druge'.

Osnovni problem u razumijevanju drugog i drugačijeg, koji predstavlja sagledavanje kulture drugog kao apsolutno nebitne, neistorijske, anticivilizacijske, koristeći se pritom negativnim stereotipima, podrazumijevajući da je sopstvena kultura superiorna, a 'tuđa' je prijetnja. Sa ovim smo se svi zasigurno susreli na direktan ili indirektan način. Ljutimo se na takve stavove, ali koliko zaista svi mi radimo kako bi promijenili svijest ljudi koji ne žele razmišljati i koji dopuštaju da ih masa nosi?

O pravnim okvirima izvještavanja  'četvrte grane vlasti' (medija) o ovoj temi, govorila je Sevima Seli Terzić, prilikom čega je iznijela zanimljiv podatak da je do Ustavnog suda BiH, imajući u vidu da Ustav naše zemlje sadržava međunarodne standarde o poštivanju ljudskih prava, došao samo jedan slučaj kršenja ovog prava kada se radi medijima.

Kako nadalje ne bismo zvučali kao puki pripovjedači u nastavku pogledajte zanimljiv način na koji je autorica filma Adela Peeva prikazala sličnosti i isprepletenost kultura balkanskih prostora kroz prizmu jedne pjesme koju svi pjevaju na svoj način i smatraju je svojom. Pjesma jeste lijepa pa nije ni čudo što je tako, ali zaista kako i naziv filma glasi: Čija je ovo pjesma?

Kroz ovaj, ali i kroz mnoge druge primjere posljednjeg predavača na seminaru Pjera Žalice, jasno je da je moguće na zanimljiv način predstaviti ovu temu, približiti je svakom recipijentu i baviti se njome u cilju poboljšanja društva u kojem živimo. Ali, takvih primjera je u našim medijima veoma malo. U moguće razloge i obrazloženja zašto je to tako ovdje nećemo ulaziti, ali je to činjenica i zaključak i izlaganja Radenka Udovičića, koji je, između ostalog, kroz analizu medija i emitovanja programa na javnom RTV servisu ukazao na ovu pojavu.

A na koji način novi mediji mogu poslužiti u svrhu upoznavanja sa kulturnom baštinom, konkretno naše zemlje, predavanje je održala Selma Rizvić, koja je govorila o projektu Virtuelne 3D rekonstrukcije objekata kulturnog naslijeđa u BiH. O čemu se zapravo radi pogledajte ovdje.