Publika na nogama: Spektakl Kemala Gekića na četvrtoj večeri SCMF

Sinoć je u Domu Armije poznati svjetski pijanista Kemal Gekić priredio nezaboravni koncert kakav Sarajevo dugo nije vidjelo. Dvosatni koncert koji je odisao tehničkim majstorstvom i snagom interpretacije potvrdio je Gekićevu reputaciju jednog od najuzbudljivijih i najkontroverznijih pijanista današnjice. 

 Piše: Andrea Andrle, Muzička akademija Sarajevo

Te večeri, klavir nije bio instrument kakvog mi znamo – transformirao se u cijeli orkestar, iznijevši muziku koja je objektivno nosila orkestarski potencijal.

Prije nego li je krenuo svirati program, kao pozdrav sarajevskoj publici i svim gostima Sarajevo Music Chamber festivala odsvirao je "bis" na početku, i to djelo na temu Bachovog preludija u h molu kojeg je aranžirao Alexander Siloti.  

Prvi dio koncerta bio je posvećen transkripcijama za klavir nekoliko romantičkih opera,  što je repertoar koji je Gekić izveo prethodne sedmice na prestižnom Wagnerovom festivalu Bayreuthu. Prvu kompoziciju, kao takvu, izveo je transkripciju prema operi Aida – Giuseppea Verdija, tačnije Danza sacra e duetto finale S. 436. Transkripcija ove opera, koja  je bila prvobitno izvedena 1871. godine u Kairu u povodu otvaranja Suezkog kanala, jedno je od posljednjih Listovih djela. Liszt je pisao transkripcije na dva načina. U prvom načinu ostaje vjeran orginalu, a u drugi je više improvizacijski, gdje po modelu reminiscencije na neki načni kondenzira i prerađuje materijal orginala. U Lisztovim transkripcijama čujemo i njega i Verdija, on uzima njegove čuvene melodije, i drži ih netaknutim koliko je to moguće, ali uvijek stavlja svoj kompozicioni autorski pečat na njih. Prema riječima Kemala Gekića, ovo djelo nije virtuozno, ali pokazuje psihološku dramu koju opera nosi. 

Drugo djelo koje je izveo jeste transkripcija za klavir prema operi Niobe Giovannija Paccinia (Grande fantasie sur des motifs de Niobe S. 419). Ovo djelo predstavlja ozbiljnu opersku fantaziju i koja od pijaniste zahtjeva izuzetnu tehničku spremnost, koju je  Gekić bez problema pokazao. Liszt je, inače, ovaj komad napisao zbog natjecanja sa pijanistom Sigismundom Thalbergom, koje se održalo u Parizu 1837. godine, iz kojeg su novinske kritike izvukle zaključak – "Thalberg je prvi pijanist na cijelom svijetu... a Liszt?...on je jedini!" Thalberg je kasnije priznao da ne bi bio u stanju izvesti ni dva takta Lisztove kompozicije zbog izuzetne tehničke teškoće. Za kraj prvog djela koncerta Gekić je u bloku je izveo dvije transkripcije za klavir Richarda Wagnera: Iz opere Tristan i Isolda – Isoldenes Libestod S.447 i uvertiru iz opere Tannhauser S.442. Lisztova transkripcija ove velike opere bila je poznata u cijeloj Europi i prije nego li je Wagner sa ovim djelom dosegao svoj status,  a, kako je i sam Gekić istakao, partitura je to velike kompleksnosti, koja vjerno prenosi sve detalje orkestarske fakture u klavirski jezik. Velika glavna tema iz uvertire Tannhausera koju je Liszt komponovao u Dresdenu 1849. godine je takođe sa velikim uspjehom prenesena na klavir, a uvjerljivo publici predstavljena kroz osebujnu i snanu  Gekićevu interpretaciju

Drugi dio programa Kemal Gekić je posvetio uglavnom orginalnim djelima Franza Liszta, onima koji predstavljaju bisere pijanističke literature 19. stoljeća i ilustruju poziciju Liszta kao centralne figure pijanističke historije. Prvi na programu bio je komad iz Harmonies poétiques et religieuses, ciklusa od 10 klavirskih kompozicija komponovanih 1847. godine, čuveni posmrtnu lamentaciju Funerailles. Zatim je uslijedio Lento placido iz ciklusa Consolations (Utjehe) S.172, također jedno od najpoznatijih djela iz ovog ciklusa i najfragilnijih djela Listove klavirskog opusa.

 Mađarska rapsodija br. 9, Es-dur S.244 bila je prvi vrhunac drugog dijela koncerta. Uslijedila je Lisztova obrada Rossinijeve Canzone za glas i klavir. U pitanju je djelo Soirées musicales S.424, no. 9 La Danza. Posljednji segment koncerta bio je slavlje virtuoznosti sa djelima koja predstavljaju vrhunac tehnički teško savladive pijanističke literatire: La Campanella S.141, djelo koje se nalazi u sklopu Lisztovih šest velikih etida na temu Paganinija, baziranim na Paganinijevim kompozicijama za violinu, koje su među tehnički najtežim djelima za klavir, i na kraju, Grand galop chromatique, S.219.

Kemala Gekića predratna sarajevska koncerta publika dobro poznaje kao pijanistu izvanrednih muzičkih sposbnosti i međunarodne reputacije, ekscentričnog virtuoza. Poslije rata je u Sarajevu bio je jednom, prije desetak godina, a sada kao da se prvi put "vraća" i to sa repertoarom kojim svjesno nastoji potvrditi svoju reputaciju. Odabir repertoara, koji su činili najviruoznija djela Franza Lista, iznimno kompleksna za izvođača, ali veoma jednostavna i prijemčiva za publiku, učinio je da njegova namjera bude uspješna – Gekićev povratak publika je pozdravila ovacijama i na nogama!