Psihosomatski poremećaji sa urednim nalazima?

Jučer je u Connectumovom klubu knjige održano javno predavanje na temu Psihosomatski poremećaji i tjelesna oboljenja sa urednim nalazima neuropsihijatra i autora knjige ''Vraćanje izgubljene radosti življenja: 72 dana s neuropsihijatrom u ordinaciji'' prof. dr. Zaima Bilalbegovića.

Razvoj poremećaja tjelesnih funkcija usljed psihičke napetosti
Ono kako mislimo, donosimo odluke, te kako reagujemo na situacije kojima smo izloženi prije svega ovisi o količini elektriciteta koji se stvara u mozgu, te procesima prenošenja neurotransmitera kao što su serotonin i dopamin.

Normalan elektricitet ljudskog mozga je 70 mV. Mozak ne može podnijeti elektricitet veći od 90 mV, usljed čega dolazi do gubljenja svijesti i padavice - viškom elektriciteta nužno dolazi do prekida svijesti.

Kada dođe do promjena u doživljajnom sistemu, te pogrešne interpretacije onoga što vidimo/čujemo, naše se ponašanje mijenja, prilikom čega eventualno može doći do razvijanja psihosomatskih simptoma i psihijatrijskih poremećaja. 

Psihička napetost usljed viška elektriciteta u mozgu
Višak elektriciteta u mozgu ne može nestati – on se samo može prebaciti na živce koji regulišu tjelesne procese, usljed čega dolazi do javljanja najučestalijih simptoma psihosomatskih poremećaja: osjećaj gušenja, 'knedle u grlu', pritiska u grudima, osjećaja nedostatka zraka, lupanja srca, lučenje kiseline u želucu itd.

Dešava se tada da osoba traži pomoć ljekara obavljajući sve moguće liječničke preglede, nakon čega stižu uredni nalazi koji ne indiciraju prisustvo niti jedne od bolesti sa fiziološkim uzrokom.

Šta se ustvari dešava?
Radi se o začaranom krugu u kojem su simptomi prisutni, iako nema indikacija za postojanje bolesti direktno povezane sa prirodom simptoma. 

Ovakvi se simptomi javljaju, dakle, isključivo na 'psihičkoj bazi', ovisno o tome koji je od četiri glavna tjelesna mehanizma 'povrijeđen', odnosno, na koji se sistem prebacio suvišni elektricitet: psihički sistem, neurološki sistem, endokrini sistem ili pak imunološki sistem.

Promjena stila življenja je ključna kada je u pitanju tretman simptoma psihosomatskih poremećaja, i to kroz četiri ključne tačke:

- Prihvatiti činjenicu da sam preosjetljiv/a, a nisam bolestan/na.
Izbjegavati sve one situacije koje nas brinu; čuvati se, pažljivo rasporediti vlastitu energiju, te birati osobe čije nam prisustvo ne crpi životnu energiju.

- Natjerati srce i pluća da što više rade
Fizička aktivnost je ovdje ključna. Potrebno je što više trošiti energiju kako se njen višak ne bi vezao za određeni sistem stvarajući pritom psihosomatske simptome. Višak energije nužno remeti normalne funkcije organizma.

- Naučiti se opustiti
Ljudski je mozak stalno uključen, te radi bez prestanka, čak i kada spavamo; naši se mišići možda odmaraju, ali mozak neprestano radi. Pravo vrijeme za odmor mozga jeste budno stanje kada ne razmišljamo o ničemu, stoga je potrebno je naći nešto što nas zanima, opušta i u čemu posebno uživamo.

- Organizirati prehranu
Jedno je od osnovnih pravila to da maksimalno treba izbjegavati kasne večere; hrana koju unesemo u organizam neposredno prije spavanja oslobađa fizičku i psihičku energiju, stvarajući višak koji se oslobađa, te se budimo umorniji nego što smo legli. Doručak je obavezan dio svakog početka dana, dok večera najkasnije treba biti u 19 ili 20 sati.

U slučaju da nijedan od ovih savjeta ne pomaže, preostaju lijekovi kao opcija koja može normalizirati psihofizičko stanje, s tim da se danas se vrlo često za tretiranje psihosomatskih poremećaja kosirti terapija benzodijazepinima, među koje spada i apaurin.

Ovdje treba biti posebno pažljiv, jer upravo nepravilnom primjenom benzodijazepina (usljed učestale i često samoinicijativne primjene)  te nužnog povećanja doze nakon navikavanja organizma na početnu, najlakše može doći do razvoja ovisnosti.