Prijateljica Sarajeva: MESS oživio uspomenu na Susan Sontag
" Nemoj plakati za mene, Sarajevo " napisala je na jednoj ruci Susan Sontag, kada je 1993. godine došla u opkoljeno Sarajevo.
Ovo je poruka, parafraza poznate riječi Evite Peron, pretvorena je u plakat i postao jedan od simbola Sarajeva u opsadi. Transparentno s ovim porukom danas je postavljen na fasadu Narodnih pozorišta u Sarajevu, te je tako simbolično obilježen 25 godina od orbe Susan Sontag da cijeli svijet sagleda razmjere tragedije koji se događao u BiH.
Američka autorica, profesorica, esejistkinja, publicistkinja i aktivistkinja poznata po svom angažmanu za ljudska prava posthumno je proglašena počasnim građanstvom Sarajeva i po njoj je nazvana trg pred Narodnim pozorima.
Kada je 1993. došla u opkoljeni grad, dočekali su je umjetnici, intelektualci, teatarski djelatnici. Usred opsade grada, sa domaćim umjetnicima, režirala Beckettovu dramu Čekajući Godota. Tako je svijetu poslala simboličnu poruku da Sarajevo čeka pomoć. O ovoj predstavi napisano je više knjiga, studija i doktorskih disertacija. Susan Sontag je nekoliko puta za vrijeme rata dolazila u Sarajevo, te se tako pokazala istinskom prijateljicom grada pod opsadom.
"Danas smo se okupili na Pozorišnom trgu Susan Sontag, sa željom da se prisjetimo počasne građanke grada Sarajeva i prijateljice festivala MESS kao i svih umjetnika i umjetnica. Spustili smo transaperent na kojem piše "Don't cry for me Sarajevo" a radi se o tekstu koji je Susan Sontag napisala našim prijateljima iz Fabrike napisala u oktobru 1993. uz napomenu da se na to doda slika Evite Peron. Željeli smo na ovaj način reći kako je važno čuvati sjećanje na ljude koji su nam nekad puno značili i kojima smo mi puno značili . Nažalost, Sarajevo nije grad koji ima osobinu da iskazuje zahvalnost ljudima koji su, poput Susan Sontag, bili ključni u značajnom periodu naše historije", rekao je za Radiosarajevo.ba Nihad Kreševljaković, direktor Festivala Mess povodom današnjeg okupljanja poštovalaca i prijatelja Susan Sontag.
Ko je bila Susan Sontag
i kritici vlade Sjedinjenih Američkih Država, te velika prijateljica Sarajeva, Susan Sontag, umrla je na današnji dan, 28. decembra 2004.
Rođena je u New Yorku 1933. godine, u jevrejskoj porodici. Već u ranoj mladosti izgubila je oca, a s majkom je imala vrlo loše odnose. Sa 17 godina udala se za sociologa Philipa Rieffa, s kojim je godinu kasnije dobila sina Davida, no brak nije potrajao i nakon 8 godina par se rastao.
Njeno obrazovanje bilo je raznovrsno. Nakon studija književnosti u Chicagu prelazi na Harvard gdje magistrira filozofiju, a 1957. osvaja stipendiju za jednogodišnji studij na Oxfordu. Međutim, smetao joj je tamošnji seksizam, pa odlazi na studij u Pariz gdje se trudi uključiti u francusko filmsko stvaralaštvo, filozofiju i pisanje.
U Pariz odlazi sa 24 godine, a ondje upoznaje dramsku spisateljicu Mariu Irene Fornes, s kojom započinje svoju drugu vezu koja je obilježila njenu ranu zrelu dob. Nakon zajedničkog života s Fornes bila je s još nekoliko žena, no zasigurno je najvažnija njena veza sa fotografkinjom Annie Liebovitz, s kojom je provela cijelu deceniju prije svoje smrti.
Izuzetno mjesto u socijalnoj, kulturnoj i umjetničkoj kritici Susan Sontag zaslužila je svojim djelima u kojima je problematizovala "elitnu" kulturu i analizirala odnos moralnih i estetskih ideja. Predstavlja jednu od ključnih svjedokinja i učesnica prelomnih kulturnih zbivanja od šezdesetih pa naovamo.
Posthumno je proglašena počasnom građankom Sarajeva i po njoj je nazvan trg ispred Narodnog pozorišta.
Kao aktivistkinja za ljudska prava, preko dvije decenije Sontag je vršila dužnost predsjednice američkog PEN-a, međunarodne organizacije posvećene slobodi izražavanja i unapređenja književnosti, u sklopu koje je vodila niz kampanja u ime progonjenih i zatočenih pisaca.
Susan Sontag je umrla u New Yorku u svojoj 71. godini, nakon duge borbe s leukemijom. Iza sebe je ostavila stotinu bilježnica i dnevnika koji dočaravaju njen intelektualni svijet, prožet dilemama, emocijama i strašću.
Književni opus Susan Sontag obuhvaćaju četiri romana ( dobrotvor, Smrt Kit, vulkan ljubavnik ja u Americi ), nekoliko drama ( Alice u krevetu i dama od mora ) i devet kritičkih eseja ( Protiv interpretacija, fotografije, Bolest kao metafora, tiče Pain of Others , itd.). Napisala sam i režirala četiri dugometražna filma: Duet za kanibalove (1969) i Brat Carl (1971), oba u Švedskoj; Promised Lands (1974), koju je napravila u Izraelu za vrijeme rata 1973 .; i posljednji, Unguided Tour (1983), koji je nastao prema njenoj kratkoj priči, a snimljen je u Italiji.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.