Posjetili smo izložbu Milomira Strašnog 'Louvre noću' - uradite to i vi!

Muzej Louvre sam već prilično dobro poznavao, ne samo iz onoga što sam naučiona kursevima historije umjetnosti koje sam pohađao u Sarajevu, već sam ga redovno posjećivao sa fotoaparatom u periodu 1995.-1996. Stoga sam sa velikim interesovanjem iskoristio ovu priliku da iz drugog ugla, ponovo sagledam radove izložene u Luvru.

Ono što me je posebno zanimalo da, zahvaljujući refleksijama, sjenama i prigušenom svjetlu prostorija, donesem nov način sagledavanja slika, skulptura i predmeta iz različitih perioda.

Imao sam utisak da sam privilegovan svedok jednog drugog života svih ovih portreta, statua i predmeta, života koji je započeo tek kada su se vrata muzeja zatvorila za javnost.

Likovi su mi otkrivali skriveno lice svog postojanja, smješkali su mi se, okretali mi leđa, iznenadio sam ih, plesali su za mene, ljuljali se od radosti ili melanholije, puštali muziku ili drijemali.

Nadam se da sam kroz ovu seriju uspio prenijeti njihove emocije i tako sudjelovati u stvaranju nove, osobnije veze između umjetničkog objekta i njegovog posmatrača. (Milomir Kovačević Strašni u tekstu povodom fotografske zbirke)