Promocija u Maku: Poezija Kijevskog se osjeti na koži

Knjiga je objavljena u izdanju edicije časopisa (Sic!), a o knjizi će pored samog autora govoriti Mirnes Sokolović, Edin Salčinović i Đorđe Krajišnik. Promocija počinje u 19:00 sati.

Otvorena i zatvorena autobiografskim poemama Jurodivi i Očevi, kako je o Angleteru zabilježio Mirnes Sokolović, Kijevski u ovoj zbirci, na mjestu događaja, u sedam ciklusa između te dvije poeme, transformiše se kao pjesnik i mijenja razne maske na licu mjesta, prelazeći put od proroka s teškim kamenom (kur'ansko-biblijske) mitologije na leđima i pjesnika u itikafu koji se spustio u svijet sasvim ovozemaljski, bivajući u međuvremenu i noćni čuvar i kafanski svirač i pacijent klinike za neurologiju i venerologiju, i podstanar i razvedeni muž i i samoubica i suvišni čovjek koji putuje u bezglavosti i shvaća da ga iskustvo nije poučilo ničemu, da Helena nije ni postojala i da je od njegova proroštva na kraju nije ostalo ništa osim limene glazbe i plesa pijanice, sve dok ne otkrije novu (ljubavnu) utjehu u posljednjem ciklusu Dvoje, u jednom od najljepših ciklusa ljubavne poezije napisane poslije rata.

U svom tekstu o knjizi Almira Kolara Kijevskog Đorđe Krajišnik je istakao da već poemom “Jurodivi”, koja otvara knjigu Angleter, Kolar vehementno demonstrira da se sa njegovom knjigom čitalac neće provući svjež i lak. Već da će se, kad je na dveri samog tok infernalnog obzora došao, pakleno mučiti, trgati sa kože užarene stihove koje poezija u ovoj knjizi gotovo vulkanski gromoglasno vrišti. Takav čitalac je rijedak, ali samo on može prenijeti vibraciju pjesme dalje. Ova se poezija, upravo, osjeti na koži. Pitanje estetske senzibilnosti, čini mi se, često se može testirati takvim jednim pokusom. Vi kada čitate Bodlera ili Lorku, Celana ili Majakovskog, niste ni sigurni šta vam se posve dešava, ali to možete osjetiti u onoj snažnoj vibraciji, onom zaustavljenom dahu kad stih zaledi sve. Kad se osjeti da je kroz tišinu sobe za čitanje protutnjao grom i pakao, neka furija i neke vatrene kočije. Ustane se tada na noge, hoda se sa knjigom, i stupa se snagom onog divljeg stiha koji nas je tren prije razorio.

Kako je u jednom razgovoru povodom objavljivanja „Angletera“ kazao sam pjesnik, sudbine nekih njegovih rukopisa se ponavljaju.

„Naime, moja prva knjiga, Requiem za Kijevskog, koja je objavljena 2008. godine u izdanju Omnibusa takođe je bila knjiga s kojom sam putovao skoro pet godina, na što ja kao autor nisam mogao imati utjecaja jer se radi o specifičnim okolnostima koje prate moj rad još od početka. Uvijek u ovaj period između dvije knjige treba uračunati ne samo vrijeme nastanka djela, njegovog 'zaokruživanja' u smislenu cjelinu, već i drugu stranu medalje: pokušaj da se pronađe bilo kakva mogućnost da to djelo pronađe izdavača i ugleda svjetlo dana.

Moja druga knjiga, Predivo iz labirinta objavljena je 2012. godine i taj vremenski period od četiri godine između dva djela mi se po nekom nepisanom pravilu činio skoro samorazumljiv i prirodan.Pisac često sebi pokušava nametnuti određeni tempo pisanja, što smatram da je važno. Nije to neka 'čelična disciplina', ali je zasigurno važna, jer kao što rekoh, specifične životne okolnosti veoma često ne ostavljaju previše manevarskog prostora. Možda to nije slučaj sa profesionalnim piscima ili istaknutim umjetnicima“, kazao je Kolar Kijevski.