Novinarski integritet vs patriotsko novinarstvo

Mediacentar Sarajevo, u suradnji s organizacijom Frontline Club iz Londona, organizirao je u ponedjeljak u Sarajevu diskusiju "Novinarski integritet vs. patriotsko novinarstvo".

Učesnici diskusije, novinarka New York Timesa Carlotta Gall, dvostruki dobitnik Pulitzerove nagrade, novinar Timothy Golden, specijalist za izvještavanje o tretmanu američkih zatočenika osumnjičenih za terorizam te građanin Sarajeva Mustafa Ait Idir, koji je kao član "alžirske grupe" iz BiH izručen u Gvantanamo, fokusirali su se upravo na tretmane zarobljenika ovog zloglasnog zatvora te (ne)osjetljivost javnosti na ovaj problem.

Ait Idir ispričao je da je više od sedam godina bio zarobljen u Gvantanamu, bez ikakve optužnice u ćeliji 1, 80 sa 1,80, te da je svakodnevno bio izložen različitim torturama, kao što je premlaćivanje. Alt Idr je još dodao da mu je Amerikanac, Jordanac arapskog porijekla rekao da je tu kako bi davao informacije o aktivnostima arapskih humanitarnih organizacija na Balkanu. Alt Idr je istakao apsurd da je sitovremeno direktor humanitarne organizacije za koju je on radio u BiH, živio i radio u Washingtonu. Jedan od najvećih apsurda je bio da ga je američkim vlastima na sarajevskom aerodromu predao sudija Salem Miso, dakle sudija istog onog suda, koji ga je oslobodio svake krivice. Alt Idr je također otkrio da su u akciji hapšenja učestvovali Amerikanci preobučeni u uniforme bosanske policije, te da je jedan od njih bio njegov učenik u školi karatea.

"Pitali su me šta jedem kad sam kod kuće, za koji klub navijam, i nakon nekog vremena sam prestao odgovarati na bilo kakva pitanja. Pitali su me šta sam radio u Afganistanu, a ja tamo nikada nisam bio. Optuživali su me za terorizam, pripreme napada na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, pa na kraju i da sam bliski suradnik Bin Ladena", kazao je Ait Idir o svom zarobljeništvu u Guantanamu.

Prva koja je progovorila o ovom problemu, odnosno o zarobljavanju i držanju u zatvorima više od 80.000 ljudi koji su u toku "borbe protiv terorizma", nakon 11. septembra 2001., bili osumnjičeni za pripremanje terorističkih napada, bila je Gall. Ono što je doživjela nakon pisanja priče o mladom taksisti iz Afganistana kojeg su američki vojnici nasmrt pretukli u bazi Bagram bilo je, istakla je, nevjerovatno.

"Navikla sam da tražim priče i da ih prenosim javnosti, i one nikada one nisu bile upitne. Međutim, ovu priču su svi preispitivali i tek nakon četiri sedmice od njenog nastanka objavljena je na 14. stranici New York Timesa", ispričala je Gall.

Dodala je da nakon terorističkih napada na "blizance" Amerika nije imala novinarstvo koje bi joj bilo na ponos.

Golden je istakao da je želio znati ko su ti ljudi koji su zarobljeni i da li su te informacije koje oni mogu dati američkim institucijama toliko bitne da bi ih se držalo i mučilo više godina.

"Istraživao sam, zaključio, i na kraju i napisao da ti podaci nisu bitni, odnosno da nemaju koristi za SAD", pojasnio je Golden.

Po završetku diskusije, prisutni su imali priliku pogledati dokumentarni film "Taxi to the dark side" američkog reditelja Alexa Gibneya. Film govori o mladom Afganistancu kojeg su američki vojnici mučili do smrti u zračnoj bazi Bagram.