Medijska reprodukcija kolektivne nesreće

U sarajevskom Mediacentru prikazan je dokumentarni film Dolina britanskog reditelja Dana Reeda, koji je 1998. godine istraživao zbivanja u Drenici na Kosovu, nakon čega je održana debata.

Debata Medijska reprodukcija kolektivne nesreće: ne gledam novine, ne čitam TV dio je ciklusa Medijski vremeplov, koji zajednički organiziraju Mediacentar Sarajevo i Frontline Club London, a u njoj su učestvovali historičar Ivo Goldstein, sociologinja Janja Beč-Neumann i neuropsihijatar Behzad Hadžić.

Debata je pokušala da da odgovore na pitanja zašto mediji vode uređivačku politiku širenja pesimizma, kako su žrtve postale veliki konfliktni potencijal, kako smo izbrisali sjećanja o zajedničkom životu i sl. Nažalost, usljed nedostatka vremena, najmanje se raspravljalo o medijima.

Učesnici su, na početku debate, dali svoje viđenje filma Dolina. "Film je pokazao sudbinu malog čovjeka u nemogućoj situaciji", rekao je Goldstein, dok je Beč-Neumann pojasnila kako film ima veze i sa Bosnom, budući da je dominantna priča o mržnji. "U BiH se desio genocid, dok je na Kosovu on preventiran", dodala je Beč-Neumann.

Transgeneracijske traume

Debata se također dotakla i teme transgeneracijskih trauma u regionu. "Mislim da se kod nas još uvijek ne radi ozbiljno sa transgeneracijskim traumama. Ne prebrodimo jednu, a već nas poklopi sljedeća, što dodatno komplikuje stvari", rekao je Hadžić i pojasnio kako su u filmu i regionu zajedničke nevidljive eminencije koje u pozadini prave kolektivnu memoriju i ne daju žrtvama da izađu iz ljušture žrtve.

Goldstein je, na pitanje da li su sve žrtve iste, pojasnio kako one to jednim dijelom jesu te da se odgovorna politika mora baviti prošlošću i odgovorno ponašati ka žrtvama. Od vlastite nacije se radi kult žrtve, što je česta pojava na ovim prostorima, a kroz njega smo stoljećima bili zakidani, proganjani, marginalizirani i sl, objasnio je on. Nakon odlaska kolonizatora te raspada Jugoslavije države su ostale same, a problemi su ostali isti, što po Goldsteinu znači da je problem u nama samima.

Žrtve nemaju nikakvu autonomiju, jednostavno su stavljene u pasivnu poziciju i ne da im se da definiraju svoje stanje niti da izađu iz njega. Konstantno se prave podjele na "naše" i "njihove"žrtve. Sve dok to ne postanu "žrtve" kao univerzalan termin teško da će biti bolje, objašnjava Hadžić.

"Oreol žrtve je jako skupo plaćen i on se ne da da se lako izgubi. Ja sam pristalica decentralizacije procesa razgovora sa žrtvama. Tako najlakše dolazi do pomirenja", rekao je Hadžić.

U Srebrenici - zločin, u BiH - genocid

"Oprostiti, ali nikada zaboraviti" - ukoliko se to stalno ponavlja, opasnost od ponovnog dešavanja istog postaje veća, naveo je Goldstein i objasnio kako genocid u Srebrenici zapravo nije genocid u Srebrenici već u BiH.

"U Srebrenici se desio zločin protiv čovječnosti, a u BiH se desio genocid, budući da je genocid skup takvih zločina", pojasnio je Goldstein. 

Nakon debate održan je performans Damira Avdića-Diplomca Enter Džehenem Blues.